U travnju se obilježava 20. obljetnica najgoreg masakra u Australiji kojeg je počinio naoružani luđak u Port Arthuru u Tasmaniji. Sin hrvatskih iseljenika, Walter Mikac, postao je nakon tog tragičnog događaja nacionalni simbol;. Naime, u masakru je ubijeno 35-ero ljudi i ranio 18. Iz toga masakra izrrodili su se stroži zakoni za posjedovanje oružja te zaklada koju je osnovao, a koja je pomogla više od 1,5 milijuna djece žrtava nasilja diljem svijeta.

Kako piše Ina Vukić na svom blogu, Walter Mikac rođen je 1962. godine u Melbourneu u hrvatskoj obitelji. Oženio se njegovateljicom Nanette 'Netty' Patriciom Mikac 1985. godine. Nakon što su dobili kćeri Alannah i Madeline, obitelj se 1994. preselila u gradić Koonya u Tasmaniji. Walter je postao lokalni farmaceut, a Nanette mu je povremeno pomagala.

U nedjeljno jutro 28. travnja 1996., Nanette je s dvije kćeri otišla na piknik u Port Arthur, udaljen desetak minuta od njihovog obiteljskog doma, a Walter je otišao na obližnje golf igralište. Još je bilo prijepodne kad su Walter i njegov prijatelj čuli pucnjeve. No, nastavili su s igrom jer su mislili da je riječ o 'oživljavanju' jednog povijesnog događaja.

'Nedugo nakon toga, naša obiteljska prijateljica dr. Pam Ireland došla je i rekla mi što se dogodilo. Povela me na poprište, inzistirala da nas policija pusti i odvela me da vidim obitelj. Da bih prihvatio što se dogodilo, to je bilo jako važno. Značio je da nije bilo potrebe da mi netko opisuje ili skriva detalje. Mogao sam ih sve držati. Policiji to baš nije bilo drago, ali Pam je inzistirala', opisao je tragediju Walter u nedavnom intervjuu.
Mikac se s tim teško nosio. Nakon nekog vremena, napisao je pismo Johnu Howardu, tadašnjem premijeru Australije, fokusiravši se na potrebu da se takvi događaji u budućnosti izbjegnu kroz strožu kontrolu posjedovanja oružja. Howard ga je nazvao dan nakon što je pročitao pismo i kasnije ga pročitao na sastanku s ministrom policije. Rezultat su bile velike reforme i izmjene zakona o posjedovanju oružja. Australska vlada uništila je 640.000 komada oružja, postalo je teže dobiti dopuštenje za posjedovanje oružja, posebice više od jednog.

Prije reforme, u Australiji je u 10 godina bilo 11 masovnih ubojstava vatrenim oružjem. Nakon toga – niti jedno.

Danas se ponovo spominje kako bi Australija trebala malo opustiti zakone o posjedovanju oružja. Walter Mikac je stoga ponovo vrlo aktivan pa je pokrenuo i peticiju da se strogi zakoni zadrže.

Mikac se 2001. godine ponovo oženio i danas ima novu obitelj. No, naslijeđe obitelji koju je izgubio živi i danas.