Rob Baranja rođen je u Šibeniku, no život ga je odveo u daleki New York. Njegova majka porijeklom je iz Zablaća nedaleko od Šibenika, dok mu je otac iz Međimurja. Potez između mora, odnosno Šibenika i zelenih brežuljaka Međimurja obilježio je Robov život, a svoju je priču podijelio s nama.

"U New York smo stigli 1969. godine kada sam imao nepune četiri godine i otada živim ondje. Kod kuće uvijek govorimo hrvatski jer moja majka nije željela da brat, sestra i ja ikada zaboravimo svoj jezik. Kada smo tek došli u New York, smjestili smo se u Astoriji u kojoj je tada živjelo mnogo Hrvata, osobito iz Zablaća. Često su se nalazili, družili i zabavljali - pjevali, plesali i smijali se. Puno je divnih trenutaka iz tog vremena zabilježeno fotoaparatom...", govori nam Rob koji se u Hrvatsku prvi put nakon toga vratio 1975. godine. Vremena otprije napuštanja domovine nije se, kaže, posebno sjećao.

Domovina je iznjedrila ljubav prema fotografiji

"Moj je otac bio najmlađi od šestero djece. Imao je jednog brata i četiri sestre. Moje obje bake tada su bile žive. Sjećao sam se svoje bake s majčine strane više od vremena kada smo živjeli u Zablaću. Očeve se majke nisam sjećao, a oba djeda umrla su prije nego što sam se rodio. Pregledavao sam stare fotografije i mislim da sam upravo tada zavolio fotografiju kao takvu. Volio sam gledati fotografije na kojima su moji roditelji mladi, na kojima se nalaze moji djedovi koje nisam nikada upoznao i događaje na kojima se nalazi moja obitelj, a koje sam propustio. Fasciniralo me kako se sjećanja mogu zamrznuti u fotografiju, trenutak u vremenu. Pogled na njih budi emocije", priča nam Rob koji se danas i bavi fotografijom, a ljepote Hrvatske zabilježio je na tisućama fotografija. Prvu je kameru dobio kada je imao 15 ili 16 godina i otada fotografira. U Hrvatsku se vratio i 1985. godine i otada su sestra i on Hrvatsku posjećivali svake dvije godine, a baka s kojom su bili vrlo povezani posjećivala ih je u New York. Uvijek je, kaže Rob, volio slušati bakine priče o odrastanju, teškoći preživljavanja, no uz sve to uvijek se smijalo i uživali su u međusobnom društvu.

"Čini mi se da u Hrvatskoj uvijek ima domaćeg vina i pjesme. Uživao sam onamo dolaziti ljeti i uvijek se moglo upoznati nove ljude ili pak kupiti najbolji vrući domaći kruh u 3 ili 4 sata ujutro. U mojim je rukama tijekom posjeta Hrvatskoj uvijek kamera i pokušavam zabilježiti predivne trenutke. Stvari su počele ići nizbrdo kada sam posjetio Hrvatsku 1990. Nažalost, kada je zaratilo, u Hrvatsku nisam moga pet godina. Kada sam se vratio 1995., razvila se posve nova ljubav prema toj ranjenoj zemlji. Što su više godine prolazile, osjećao sam sve veću povezanost s Hrvatskom. Ona je dio mene i ja sam dio nje", osjećajan je Rob koji se posebno pamti put od rodnog kraja majke do rodnog mjesta oca - od Šibenika do Varaždina gdje također ima rođake. "Pogled tijekom te vožnje je očaravajuć. Putuješ od planina i mora vijugavim cestama do zelenih polja i brežuljaka. Imam stotine fotografija s putovanja na toj relaciji", slikovito opisuje Rob kojega je jedan događaj nakon toga godinama udaljio od domovine.

Dva tragična događaja i povratak Hrvatskoj

"U veljači 2000. godine moja se baka razboljela. Majka i ja odmah smo se uputili u Hrvatsku i stigli smo ondje baš na moj rođendan. Četiri dana nakon toga baka je umrla. Vrijeme provedeno s njom uvijek sam smatrao posebnim darom. Hrvati se drže zajedno i u najtežim trenutcima, to je također nešto posebno", ističe Rob koji nakon bakine smrti u Hrvatsku nije dolazio 12 godina.

"Nisam mogao zamisliti dolazak onamo i ne vidjeti ondje baku", kaže Rob kojega je drugi nesretni događaj ponovno doveo u Hrvatsku. Njegov je otac preminuo 2012. godine i Rob se s obitelji vratio kako bi sprovod održali u Hrvatskoj. "Bilo je strašno što tolike godine nisam dolazio nakon bakine smrti, a onda me gubitak oca vratio u domovinu. Toliko se toga promijenilo s godinama", prisjeća se Rob koji je tadašnjim dolaskom shvatio koliko mu je Hrvatska nedostajala te se s rodnom zemljom povezao još više. "Vožnja od Šibenika do Varaždina tog mi se puta učinila još ljepšom nego što sam je pamtio", dodao je Rob koji je „okinuo“ gotovo 1000 fotografija tijekom te vožnje. "Ljubav prema fotografiji i Hrvatskoj pomogle su mi u teškim vremenima. Bio je to svojevrstan bijeg, gledati te ljepote zemlje kroz leću kamere", opisuje Rob koji je Hrvatsku posjetio i 2015. godine, želeći vidjeti mjesta koja do sada nije posjetio, a čiji je dio.

Ljepota zamrznuta u vremenu

"Posjetio sam tada Zadar koji ima najljepši zalazak Sunca. Brodom sam obišao Šibenik, zatim Knin, Visovac, Drniš, Trogir, Tribunj, Primošten i Zlarin. Hrvatsku čine predivni brojni otoci, divne planine, more, rijeke, zelena polja i doline, crkve i katedrale koje oduzimaju dah, bogata kultura i povijest te, dakako, sjajna hrana i vino. U jednom trenutku boravka u Hrvatskoj zasigurno ćete čuti pjevanje. Sretan sam što sam dio te predivne zemlje i što je imam priliku fotografirati jer zaista ima što ponuditi. U jednom trenutku tako mnogo mogu značiti sjećanja i trenutci koji su zauvijek zaleđeni u vremenu, zahvaljujući fotografiji. Zbog toga ću uvijek voljeti fotografiju, ali i Hrvatsku. Ponosan sam što sam Hrvat", zaključuje Rob koji uskoro pokreće vlastitu internetsku stranicu na kojoj će se naći i brojne fotografije Hrvatske, kao i prikaz njegova umjetničkog rada, a o čemu ćemo tada i pisati.

Želite li s nama podijeliti svoju priču o životu izvan domovine, javite nam se na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.