Jeste li ikad čuli da je netko pukim slučajem, ili da stvar bude još smješnija, zbog toga što je izgubio okladu postao triatlonac? Jer, koliko god nevjerojatno zvučalo, upravo se to dogodilo Tini Goreti – mladoj i uspješnoj menadžerici koja prije, za vrijeme i nakon šihte u korporaciji odradi rundu treninga.

„Trenutno vodim tim menadžera za poslovne korisnike. Imam ljude u Zagrebu, Splitu i Rijeci. Vrlo energičan i dinamičan posao. A posao me, sasvim slučajno, doveo i u svijet triatlona“, priča nam Goreta prisjećajući se kako je uopće završila u ovoj priči. „Jednom sam prilikom s kolegama iz firme bila na nekom teambuildingu. Kolega je krenuo pričati kako je baš završio neku utrku. Drugi su se ubacili s istom pričom. Na kraju smo se okladili da bih i ja to mogla. Iskreno, ne sjećam se više u što smo se kladili, ali se jasno sjećam da je u igri bilo dva kilometara plivanja, 90 kilometara biciklom i 21 kilometar trčanja – odnosno neka predstojeća utrka u Austriji.“

Taj je vikend brzo prošao, a Tina je uskoro zaboravila i na obećanje koje je dala kolegi u slučaju da izgubi okladu. „Sve dok mi kolega nije poslao poruku idem li s njim na tu utrku. Što da kažem, bilo mi je jednostavno neugodno reći da ne“, priča nam kroz smijeh. „Odmah mi je isplanirao treninge za narednih šest mjeseci, a ja nisam još imala ni bicikl. Pobogu, ne samo da se nikad prije nisam ozbiljnije bavila sportom, nego sam na tjelesnom uvijek bila najgora“, iskreno će. „Ono trčanje od šest minuta mi je bilo nezamislivo, a sad sam se odjednom krenula spremati za triatlon.“

No, kad je jednom krenula, ozbiljno je prionula za posao. Trenirala je svaki dan i to čak dvaput – prije i nakon posla. „Rekla sam samoj sebi da ako preživim tu utrku, ako mi se svidi, onda ću vidjeti hoću li se nastaviti baviti s tim“, nastavlja Tina.

Utrka je, kao što bi to čovjek i očekivao, bila duga, teška i iscrpljujuća – kako fizički, tako i psihički. „ Vremenski uvjeti su bili grozni. Ali ja sam izdržala. Završila sam za 7 sati i 15 minuta. I da se razumijemo, to je inače jako loše vrijeme, ali mi se svidjelo. Krenula sam trenirati u klubu i, evo, uskoro će moja četvrta godišnjica mog bavljenja triatlonom. Otad nije prošao dan da redovito ne treniram“, priča nam Goreta.

A kad nas je prošle godine u ovo doba počela šamarati korona, čije razmjere promjene svijeta tada nismo mogli niti zamisliti, Tina je, baš kao prava željezna triatlonka, pronašla način da usprkos nezamislivim uvjetima ostane redovita sa svojim treninzima. „ Doduše, plivanje mi je palo malo teže s obzirom na to da su bazeni bili zatvoreni pa sam bila prisiljena već od prvoga dana kada je bilo 'ostani doma' plivati u Jarunu“, priča nam uz napomenu da plivanje na 9 stupnjeva nije osobito lijepo, ali da je bez obzira na sve tri put tjedno plivala u neoprenskom odijelu.

„Znala sam, doduše, tamo negdje u ožujku šokirati ljude“, nastavlja kroz smijeh. „Ružno vrijeme, kiša, hladno, a netko s platoa skače u ledeno jezero. Ekipa bi pričekala da vidi tko je taj luđak koji u takvim uvjetima pliva na otvorenom i nemalo bi se iznenadili kad bi shvatili da sam žena. Za ovaj je sport bitna upornost. Stvarno ti ne treba nikakav talent nego sam predanost. Triatlon nije samo sport. Triatlon je način života jer ti se, jednom kad kreneš, doslovno sve promijeni“, dodaje Tina.

„Reakcije ljudi s kojima se susrećem su svakakve. Nekima bude zastrašujuće i misle da nisam baš normalna pa pitaju kako i zašto, ali do sad sam navikla samo na pozitivne reakcije. Dosta ljudi to vidi kao inspirativnu priču. Valjda zato što stvarno vide da je, kad nešto odlučiš, zaista sve moguće. Ili je možda samo do mog tima. Jednom kad shvate da se taj stav može preslikati i na posao, da je jedno te isto kad dobijemo neki izazovni zadatak i da, ako se zaista dobro organiziramo i dogovorimo te svatko obavi svoj dio zadatka, nema toga što nas može zaustaviti. Baš kao u triatlonu – samome si sebi najveći izazov“, zaključuje Goreta.

Otkriva nam i više o svojim trkačkim rutinama. „Ruta koja je najčešća je Jarun i to sa svih strana, uzduž i poprijeko“, priča nam. „U treninzima preko tjedna prosječno 10 kilometara po treningu, a treningu preko vikenda duljina do 20 kilometara. Osim toga, imam i takozvane „brick treninge“ koji su u triatlonu važni, a to je duljina na bajku i odmah poslije trčanje.“

Trčanje, za sve one koji to možda nisu znali, u triatlonu dolazi nakon kilometara plivanja i vožnje biciklom. „Upravo sam zato na utrkama najsretnija kad dođem do trčanja jer onda ovisim samo o svojoj glavi i nogama. Ali i zato jer to znači da sam preživjela plivanje u kojem dosta stvari može krenuti krivo (prognoza, slaba vidljivost bovi, gužva, laktarenje) i bicikl (gdje može puknuti guma, možeš pasti,…)“, priča nam kroz smijeh. Možda ćete se začuditi, a Tina ipak najviše od svih ruta za trčanje voli Sljemensku cestu. Svatko tko je barem jednom trčao zna koliko je zahtjevna. „ Do vrha i natrag, u tome najviše uživam, jer se izmijeni nekoliko godišnjih doba na tom putu“, otkriva nam Goreta.

Izvor: tportal hr