Franjo Matešin nekada je bio maratonac, a danas je fizički naporno trčanje zamijenio radom u vrtu gdje uzgaja sve što je potrebno njemu, supruzi i četvero djece. Žive u Bojani, pitoresknom mjestašcu nedaleko od Čazme, poznatom po činjenici da su upravo iz tog mjesta čak tri slikara – Franjo, Anton Cetin i Vlado Franjević. I dok Cetin živi u Kanadi, a Franjević u Lihtenštajnu, Franjo je ostao doma, u selu u kojem rođen, a u kojem se danas nalazi njegova nadaleko poznata Galerija Matešin koju su do sada obišli brojni gosti - iz Hrvatske, ali i svijeta. Franjo je za naš portal opisao svoj umjetnički rad.

S obzirom na to da je rođen u Bojani, mjestu poznatom po tri slikara, pitali smo ga jesu li svi u Bojani nadareni za nešto.

„Imamo najveći postotak školovanih slikara po broju stanovnika… A ima nas svakakvih! Samo onaj koji živi u Bojani zna malo više naših tajni...“ skroman je Franjo koji je opisao i zašto je odlučio ostati u Hrvatskoj, u malom mjestu bez galerije, muzeja, koji su mu kao slikaru vrlo važni.

"Biljka najbolje uspije tamo gdje nikne. Samo neke mogu biti presađene i rasti u drugom okruženju. Bojana je malo selo okružena livadama, šumama i poljima. Trava, drveće i zemlja je najbolja galerija koja postoji. Samo treba znati gledati - i vidjeti. Mnogo ljudi živi u velikim gradovima, ali nikada nisu posjetili niti jedan muzej", ističe Franjo koji je u Bojani otvorio vlastitu galeriju.

"Ima jedna orijentalna poslovica: Ako neće brdo Muhamedu, onda će Muhamed brdu. I tako je nastala galerija u Bojani. Godine 2002. Sve je zapravo skup okolnosti; želja, nužde, slučajnosti i Božjeg nauma. Čovjek se uvijek mora snaći u svemu skupa i slijediti svoj san", kaže ovaj slikar koji kaže da mu grad ne nedostaje.

"U centru Zagreba sam za jedan sat vremena. Na selu imamo cestu, struju, vodu, telefon, plin, a kroz prozor nam pjevaju ptice. Kolege s akademije, mi koji se želimo čuti, i čujemo se i vidimo. Ni manje ni više nego i svi drugi. Jedino je problem vrijeme kojega nitko nema dovoljno", kaže Franjo koji se druži i sa svojim sumještanima kojima bi i čudno bilo da se kod njega u galeriji ništa ne događa.

"Galerija je otvorena prema najavi ili kada imamo nekakav događaj. Na www.matesin.com uvijek stoje obavijesti. Godišnje galeriju posjeti oko nekoliko tisuća ljudi iz Hrvatske i svijeta. Imali smo goste iz Čilea, Argentine, Meksika, Japana, Indije, Ukrajine, Izraela i tako dalje i bliže. Godišnje napravimo oko tri do pet događaja. Ovisi koliko imamo kuna. U prvom planu su likovne izložbe, ali tu su i likovne kolonije, koncerti, predstave, premijere filmova, promocije knjiga i već ustaljene manifestacije "Bojani Božić u Bojani" i "Dječji dan". Pored mene izlažu moji kolege. Važno je da jesu kvalitetni majstori svojega posla."

Na upit može li ukratko predstaviti svoj slikarski opus, Franjo odgovara:

"Ukratko - ne mogu." I razumijemo ga jer opus mu je povelik. Njegova se djela vidjeti (i kupiti) mogu u Galeriji Matešin i po nekoliko crkvi u Hrvatskoj, a napisao je i zanimljivu znanstveno-fantastičnu knjigu, "Izgubljeni snovi" (na www.izgubljenisnovi.com pratiti se može odvijanje cijeloga projekta).

O Franji je do sada snimljeno i nekoliko dokumentarnih filmova ("Zovu me Franjo" i "Bojanski Godišnjak") pa se ovaj hrvatski umjetnik može i tako pobliže upoznati. Franjina je inspiracija nerijetko otvoreni prostor pod vedrim nebom, a osim slikanja i pisanja bavi se kiparstvom, grafikom, pa i filmom.

Na pitanje o tome koji su mu daljnji planovi, Franjo kaže:

"Kod galerije svaki tjedan pokositi travu, doma zidati garažu, kopati vrt i moliti se Bogu za zdravlje", a sigurni smo, za taj mir i doticaj s prirodom neki bi mu umjetnici koji su domovinu napustili mogli i pozavidjeti...