Razgovarali smo s mladim hrvatskim umjetnikom koji je u umjetnički svijet ušao pod pseudonimom Comes Artist. Za naš je portal progovorio o položaju mladih umjetnika u Hrvatskoj, svojim umjetničim koracima i svojim radovima koji su nerijetko povezani s povijesno orijentiranim temama.

Tko je Comes artist?

Pravim imenom Ante Brešić Mikulić, umjetnički naziv Comes koji inače na latinskome jeziku označava naziv plemićkog naslova koji su koristili moji predci koristim kao svoj umjetnički identitet. Završio sam Akademiju likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu i stekao akademski naslov magistra slikarstva. Imao sam nekoliko samostalnih i više skupnih izložbi, radionica i kolonija. Među njima bih najviše istaknuo samostalnu izložbu "Dekonzervacija 1914." otvorenu na sam dan stogodišnjice Atentata u Sarajevu koja je ujedno bila i svojevrstan site specific projekt. Tijekom studija na ALU rad "Novembarska događanja i SHS" izabran je za najbolje studentske radove akd. godine 2012./13. i preuzet u fundus ALU-a", rekao nam je Ante koji se uz tradicionalne i suvremene slikarske tehnike bavi i heraldikom, veksikologijom, scenografijom i tehnikama slikarstva na staklu. Uz likovnu umjetnost, piše i znanstvene i stručne članke te održava različita predavanja vezana uz problematiku suvremene umjetnosti, odnos države prema umjetnosti i sl.

Kada je riječ o slikarskim interesima, tehnikama i inspiraciji, Brešić Mikulić kaže da se u slikarstvu tematski najviše referira na probleme kulturne i povijesne ostavštine i utjecaja na suvremeno društvo.

"Koristim fotografske i filmske izvore te propitujem njihovu vjerodostojnost u kasnijem faktografskom službenom tumačenju povijesti, često spajajući događaje iz prošlosti s onima iz današnjice. Tehnika kojom se najviše služim pri stvaranju likovnih ciklusa jest ulje na platnu. Što se tiče inspiracije, pronalazim je svuda oko sebe, od dnevno-političkih događanja u državi ili pak svijetu, sve do proučavanja izvorskih arhivskih materijala koji su mi česti predlošci za slikarske teme. Putovanje može i ne mora biti nadahnuće svakom umjetniku. Svakom je umjetniku vrlo bitno proučavati i pratiti povijesne ili suvremene likovne tokove, a to se može jedino posjećujući galerije i muzeje svijeta, nešto što izuzetno nedostaje praksi naših visoko umjetničkih obrazovnih institucija", rekao je mladi umjetnik.

Jedan od njegovih zanimljivih projekata jest "Dekonzervacija 1914." Riječ je o ciklusu radova i tekstova, kao i njihovoj samostalnoj izložbi.

"Otvorena je u Sarajevu na sam dan stogodišnjice atentata 2014. i u blizini mjesta istog. Kroz veći broj radova različitih formata i popratnih tekstova ponajprije se bavila temom utjecaja Prvoga svjetskoga rata na sadašnjost, izvornost i točnost fotografsko-filmskih izvora korištenih za tumačenje istog razdoblja te događajima koji su izravno prethodili i nastupali nakon samog Atentata u Sarajevu. Dan otvorenja iskoristio sam za stvaranje site specific projekta koji je bio direktno vezan uz obilježavanje stogodišnjice i imao ulogu povezivanja općenite svrhe obilježavanja i samog atentata. Ciklus radova imao je značajan utjecaj na niz događanja oko stogodišnjice te je tako u rujnu uvršten kao dio međunarodne konferencije povjesničara pod nazivom "I. svjetski rat, Osmansko carstvo i Balkan", organizirane od strane Međunarodnog sveučilišta u Sarajevu."

"Atentat u Sarajevu, ispred vijećnice", ulje na platnu, 80 x 100 cm, ciklus: Dekonzervacija 1914.

Neobičan i zanimljiv detalj u radu ovog umjetnika jest i činjenica da slika radove za naslovnicu časopisa za kulturu, društvo i umjetnost, "Obnova", za koji i piše. Kako nam govori, u početku je u radu udruge i časopisa "Obnova" sudjelovao kroz svoje likovno interpretiranje tema časopisa slikanjem radova za naslovnicu. Kasnije se priključio kao urednik i voditelj rubrike "Umjetnost".

"Rad u časopisu nadopunio sam pisanjem i objavljivanjem znanstvenih i stručnih radova vezanih uz suvremenu umjetnost. Svakako vrlo zanimljiva suradnja i projekt časopisa koji u svakom izdanju nosi sliku naslikanu tematski za taj broj predstavlja jednu iznimnost u našim publicističkim krugovima, do sada takav primjer nikada nije imao dugi vijek niti kontinuitet kod drugih časopisa, no vjerujem da taj primjer daje na kvaliteti i zanimljivosti samom časopisu", kaže Ante koji je za jednu naslovnicu naslikao sliku zvanu "Težnja", a koja je bila vezana uz temu časopisa "Hrvati izvan RH".

"Ovoj sam temi pristupio kroz klasične metafore i simbole. Kako prije samog slikanja pročitam sve radove koji trebaju biti objavljeni u časopisu, lakše mogu lokalizirati sadržaj i kompoziciju slike. Taj broj časopisa obilato je člancima tematizirao emigraciju i Hrvate u BiH. Upravo sam stoga unio elemente srednjovjekovne spomeničke baštine (predromaničke oltarne ograde, stećke itd.) koji danas predstavljaju izravnu srednjovjekovnu baštinu vezanu uz sadašnji kulturni identitet Hrvata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Smjestivši ih na prostor iznad mora te krošnjama starih i velikih stabala simboliziraju odlazak u prekooceanske zemlje i vezu (korijene) s Domovinom u jednom sumornom sfumato tonu koji pomalo izaziva nostalgičnost."

Na pitanje o tome kakav je položaj slikara danas u Hrvatskoj te kakve su mogućnosti za napredovanje i uspjeh, Brešić Mikulić ističe:

"Najveći problem ne samo likovnih umjetnika, već i drugih bliskih područja jest nejasna kulturna politika države koja održava stari sustav apsolutno neprilagođen demokratskim i suvremenim tokovima u umjetnosti, načinu poslovanja i vrednovanja umjetničkih djela. Od primjene "bolonje" kod nas i dalje nije sistematiziralo što čiji naslov znači, koja je uloga magistra slikarstva, kiparstva, grafike, magistra edukacije likovne kulture, čak i magistra povijesti umjetnosti i magistra edu. povijesti umjetnosti. Na kraju se svi prijavljuju na iste natječaje bilo uz projekte, zapošljavanje ili kulturno-umjetničko djelovanje. Takvom kaosu itekako pridonose naše krovne strukovne organizacije koje bi trebale čini razliku u akademskim naslovima te osiguravati najkvalitetnije osoblje, projekte i pojedince. Takva preslika neorganiziranog i kvazi stručnog/profesionalnog dovodi i do zbrke pri zapošljavanju, kao i općenito do pada kvalitete i čak amaterizacije visoko umjetničkih područja djelovanja. Nažalost, najsigurniji jamac za uspjeh umjetnika u Hrvatskoj jest priznanje van nje jer trenutni sustav ne može kvalitetno i objektivno razlučiti dobre autore, djela i projekte", rekao nam je ovaj mladi umjetnik o stanje umjetnika u Hrvatskoj uz dozu kritike. On će svoj rad nastaviti u domovini, ali će se orijenitrati i na izlaganja izvan nje. Više radova Comes Artista možete pogledati na njegovoj stranici.