Nadležno vijeće UNESCO-a tijekom srpnja na popis zaštićene svjetske baštine upisat će i srednjovjekovne nadgrobne spomenike, stećke, specifične za područje Hrvatske i tri susjedne države. Tom je koraku prethodila dokumentacija predana još 2009. godine od strane Hrvatske, BiH, Srbije i Crne Gore, čime su stećci nominirani za dio svjetske kulturne baštine kao jedinstveni nadgrobni spomenici.

UNESCO-u je predloženo 30 nekropola na kojima se nalazi gotovo 72 tisuće stećaka. Najviše ih je u BiH (22), dok su u Hrvatskoj dvije, a u Crnoj Gori i Srbiji po tri. S obzirom na to da ovdje nije riječ o specifičnosti samo jedne zemlje, UNESCO je ovu suradnju nazvao sjajnim primjerom.

Stećaka je u Hrvatskoj oko 4400, dok ih je najviše u BiH, i to oko 60 000.

Što su stećci?

Stećci su vrsta kamenog srednjovjekovnog nadgrobnog spomenika, ukrašeni rudimentarnim slikama na kojima su najčešće ljudi. Motivi koji se na njima mogu vidjeti su vjerski (poput ljiljana, križa, prstena) ili pak svjetovni (prikazuju ples, lov, viteštvo). Na onima iz BiH nerijetko se nalaze i natpisi, tzv, epitafi. Sami stećci s pravom se smatraju duhovnim, kulturno-umjetničkim specifikumom, i to upravo u spomenutim zemljama - BiH, Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori. 

Stećci su se pojavili u 12. stoljeću, a svoj su vrhunac doživjeli u 14. i 15. stoljeću. U putopisu Slovenca Benedikta Kuprešića iz 1530. godine može se naći pisani trag o stećcima, a tada je otprilike i prestala tradicija pokapanja pokojnika pod stećke. U BiH se na jednom mjestu može naći i skupina od 30 do 50 stećaka koja predstavlja groblje jednog klana ili obiteljske linije.

U Hrvatskoj se, u Gliptoteci HAZU-a u Zagrebu, može vidjeti odljev najpoznatijeg samostalnog stećka, Zgošćanski stećak, inače pronađen u okolici Kaknja, a sačuvan u Zemaljskom muzeju u Sarajevu.