Svi oni pripadnici su postrojbe HOS-a "1. satnija Ante Paradžik", a presudne dane početka Domovinskog rata, od listopada do konca 1991., ovi su dragovoljci odani Hrvatskoj proveli na bojišnici na novljanskom ratištu i u okolici Jasenovca, tamo gdje je bilo najteže, i to je razlog zašto je ploča podignuta upravo ondje.

Profesorica Marina Petrin Horvatić danas živi u ulici koja nosi ime njezina dvije godine mlađeg brata. I na to je ponosna, premda bi sve što ima dala da je drukčije, da Miro Petrin još uvijek živi u toj nevelikoj, vijugavoj ulici na zagrebačkoj Kustošiji ma kako god se zvala, da s kućnog praga svakoga dana odlazi na posao, da se na toj ulici igraju njegova djeca. No, on je 1991. iz te iste ulice s jedva 20 godina otišao u Domovinski rat i samo tri mjeseca kasnije poginuo od neprijateljskog snajpera spašavajući ranjenog suborca, piše Večernji.hr.

Osim na ploči u ulici njegova djetinjstva, ime Mire Petrina nalazi se na još jednoj, onoj crnoj mramornoj ploči u Jasenovcu, skupa s desetoricom poginulih pripadnika HOS-a, a oni su: Mario Huis, Dino Simić, Zlatko Klasić, Ivan Bebić, Miroslav Martinovski, Davor Milaković, Slavko Jager, Željko Grgić, Željko Barić i Milan Špoljarević. Svi oni pripadnici su postrojbe HOS-a “1. satnija Ante Paradžik“, a presudne dane početka Domovinskog rata, od listopada do konca 1991., ovi su dragovoljci odani Hrvatskoj proveli na bojišnici na novljanskom ratištu i u okolici Jasenovca, tamo gdje je bilo najteže, i to je razlog zašto je ploča podignuta upravo ondje.

Cijeli članak čitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista od nedjelje.