Rasprava oko dočeka hrvatskih rukometnih reprezentativaca u Zagrebu ogolila je bit problema: nije sporan Marko Perković Thompson, nego onaj tko mu zabranjuje nastupe u Zagrebu. U ovom slučaju zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević, koji ne želi udovoljiti jasnoj i javno izrečenoj želji samih reprezentativaca.

Igrači Hrvatske rukometne reprezentacija nedvosmisleno su poručili da žele Thompsona na dočeku. Ne kao političku poruku, ne kao provokaciju, nego kao dio atmosfere i emocije koju vežu uz svoje sportske uspjehe. Ta želja nije hir ni slučajnost, riječ je o glazbi uz koju su mnogi od njih odrasli i kojom su se bodrili na putu do medalja.

Umjesto da Grad Zagreb stane iza svojih sportskih heroja i omogući im doček kakav žele, gradonačelnik nameće zabrane i uvjete. Time se odgovornost za mogući izostanak dočeka pokušava prebaciti na izvođača, iako je svima jasno da problem ne stvara Thompson, nego Tomašević zabranom njegova nastupa.

Reprezentativci su, prema dostupnim informacijama, otišli i korak dalje: inzistiraju na dolasku Thompsona, pa i po cijenu toga da dočeka uopće ne bude, barem ne u Zagrebu. To je snažna poruka. Ne samo o glazbenom ukusu, nego o dostojanstvu sportaša koji su Hrvatskoj donijeli ponos i koji ne pristaju da im se netko s visine određuje kako će slaviti vlastiti uspjeh.

Kako su stvari stajale u nedjelju oko 20 sati, zbog odluke gradonačelnika dočeka u Zagrebu možda uopće neće biti. Ne zato što su to htjeli igrači. Ne zato što je to tražila javnost. Nego zato što je politika odlučila biti važnija od sporta, a zabrana zbog ideologije glasnija od volje onih koje bismo tog dana trebali slaviti.

Ako dočeka ne bude, odgovornost je jasna. I neće biti na Thompsonu. Bit će na onome tko je rekao, ne može, gradonačelniku Tomislavu Tomaševiću.