Da bismo shvatili kontekst početaka korištenja šahiranog grba potrebno je istaknuti kroniku njegova uvođenja, od sastavnih dijelova zastava emigracije do uvođenja novoga heraldički netipičnog državnog grba s grbovima pokrajina. Zamolili smo mladog stručnjaka, magistra geografije Marina Sabolovića, da nam pobliže objasni priču o službenom grbu Republike Hrvatske koji i danas u pojedinim kontekstima povlači kontroverze, a za njega se, nesumnjivo, vežu zanimljive priče. Ovo je svakako jedna od njih.

"Službena priča o državnom grbu započinje 30. svibnja 1990. kada je predsjednik Predsjedništva Socijalističke Republike Hrvatske nosio lentu s istaknutom šahovnicom, taj put s prvim bijelim (prema heraldici srebrnim) kvadratom. Međutim, intenzivno korištenje takvog oblika grba seže u početak 1990. Tijekom cijele predizborne kampanje prevladavale su upravo zastave sa šahiranim grbom s prvim bijelim poljem", započinje s nama priču Sabolović te upozorava da takva praksa ne treba čuditi, prvenstveno stoga što je takakv izgled zastava i grba prevladavao u emigraciji i kao takve su bile dostupne javnosti. 

Raškovićev prezir prema hrvatskom grbu

"Istodobno, Srpska demokratska stranka ne vidi problem u isključivo prvom bijelom polju već ističu problematiku uporabe šahiranog grba uopće i to treba naglasiti. Pripadnici te stranke često su stavljali u korelaciju šahovnicu SRH, kasnije Republike Hrvatske sa šahovnicom Nezavisne Države Hrvatske iz 1941. i u vezi s tim smatrali su spornom šahovnicu uopće. No, u srpnju 1990. uveden je svojevrsni konsenzus, naime Amandmanom na Ustav LXVI opisana je državna zastava i grb koji se sastojao od 25 crvenih i bijelih polja. Korištenje crvenoga polja kao početnoga ima specifične heraldičke razloge, iako smatram da je to proizvod kompromisa kojega u svakom slučaju odobravam jer odabir boje prvoga polja nema opravdani povijesni kontekst, drugim riječima - ne znači ništa. Ako su se odabirom prvoga polja smanjile tenzije i bespotrebne korelacije, tada je Amandman opravdao svrhu", rekao je mladi znanstvenik koji je o ovoj temi pisao i u svojoj knjizi "Odoroslovlje hrvatskih oružanih formacija 1990. − 1996.", o kojoj je i cro-portal.com već pisao. Hrvatski je grb povezan i s odorama koje je Sabolović istraživao, a upravo tu dolazimo do zanimljivog detalja, priče o državnom grbu kao motivu na službenim odorama:

"Prilikom isticanja državne zastave nakon donošenja spomenutih Amandmana na Ustav 25. srpnja 1990. godine, policajci prvi put skidaju zvijezdu petokraku sa svojih kapa i na njezino mjesto stavljaju naljepnicu koja je sadržavala šahirani grb s rožnicima s prvim bijelim poljem, no naljepnica je korištena isključivo tada. U kolovozu 1990. u službenu uporabu ulazi modificirana oznaka pripadnosti policiji. Naime, s pozadine oznake milicije koja se sastojala od metalne pozadine sa šuplje otisnutim motivom sunčevih zraka na koju je učvršćena emajlirana zvijezda petokraka. S osnovnog motiva skinuta je zvijezda petokraka i na njeno mjesto učvršćen je šahirani grb oblika lire s istaknutim starohrvatskim pleterom iznad šahovnice položenim okomito na grb. Oznaka je korištena intenzivno, gotovo bez iznimki, a dokumentirana je u nekoliko ključnih događaja, od ožujka 1991. Kada su pripadnici Jedinice za posebne zadatke Rakitje tijekom akcije u Plitvicama nosili kape s istaknutom oznakom šahiranoga grba i starohrvatskoga pletera. Ta je oznaka korištena do kraja 1990., odnosno početka 1991. kada, zbog podudaranja s novim izgledom državnoga grba u službenu uporabu ulazi nova oznaka policije", pojašnjava Sabolović te nastavlja:

HVO i hrvatski grb

"Godinu dana nakon akcije na Plitvicama ustrojavaju se vojne postrojbe Hrvatskog vijeća obrane. Zanimljivo je kako se na tim postrojbama ne koristi novi državni grb, već onaj usvojen Amandmanom na Ustav u srpnju 1990. No metalne oznake bile su nešto drugačije. Naime, metalne oznake korištene u tim postrojbama nose oznaku tvornice IKOM, iste one koja je radila modificirane oznake milicije. To je dokaz pretpostavci kako su s promjenom oznake policije Republike Hrvatske stvoreni viškovi u oznakama s motivom šahiranog grba i pleterom, a koje su proslijeđene u Bosnu i Hercegovinu jer oznake, osim istoga proizvođača i izgledom odgovaraju oznakama policije korištenima od kolovoza 1990. do početka 1991.", opisuje Sabolović te dodaje da se s tim tumačenjem složio i dr. sc. Mario Jareb u knjizi "Hrvatski nacionalni simboli", napomenuvši da se nakon tog događaja šahirani grb oblika lire s istaknutim starohrvatskim pleterom ubrzo našao na pečatima postrojbi HVO-a i civilnih organizacija, a ustrojem Hrvatske Republike Herceg Bosne u rujnu 1993. znak je prerastao i u grb te je s trobojnicom činio zastavu Hrvata u Bosni i Hercegovini. 

"Gašenjem HRHB zastava, s njom i grb zadržan je u pojedinim županijama/kantonima federativnog dijela Bosne i Hercegovine i kao takav koristi se i danas. 

Kompromis oko grba

I na kraju, treba istaknuti kako je 21. prosinca 1990. Sabor Republike Hrvatske izglasao Zakon o grbu, zastavi i himni RH te zastavi i lenti predsjednika RH s kojim je uveden grb koji se koristi i danas. Razlog izmjene grba zasigurno leži u nastavku pritiska, neovisno o uvođenju grba s početnim crvenim kvadratom, i kao takav je, kako se navodi u knjizi "Povijest hrvatskog grba" Dubravke Peić-Čaldarović i Nikše Stančića, 'kompromis višestoljetne heraldičke tradicije u susretu sa suvremenom političkom praksom, pri čemu pokušava povezati povijesne interpretacije dugotrajnog procesa nastanka i stvarnosti uspostavljene samostalne hrvatske države'", zaključuje priču o zanimljivom detalju ovaj mladi znanstvenik.