U plavim vodama šibenskog arhipelaga, na svega nešto više od oko 300 metara od obale, smjestio se Krapanj – otok koji, unatoč svojoj skromnoj površini od tek 0,36 km², nosi priče težine mnogo većih mjesta. Najniži hrvatski otok, čiji najviši vrh doseže tek 1,25 metara nadmorske visine, ujedno je i jedan od najmanjih, ali nekoć i najgušće naseljenih otoka na cijelom Jadranu.

Šezdesetih godina prošlog stoljeća Krapanj je bio dom za više od 1500 stanovnika, što ga je činilo gustim mozaikom života, rada i tradicije. Danas, na otoku stalno živi manje od 200 ljudi. Val iseljavanja sredinom 20. stoljeća, kada su mnogi potražili bolji život u Australiji, Kanadi i Sjedinjenim Američkim Državama, ostavio je trag u svakom kutku ovog kamenog dragulja.

No ono što čini Krapanj uistinu posebnim nije samo njegova geografija, već i njegova povijest – posebno ona podvodna. Otok je stoljećima bio poznat po ribarstvu i izlovu morskih spužava, tradiciji koja traje već više od 300 godina. Ronjenje za spužvama nekoć je bilo osnovni izvor prihoda za mnoge otočke obitelji, a vještine prenošene s koljena na koljeno svjedoče o dubokoj povezanosti ljudi i mora.

Naselje na Krapnju odiše dalmatinskim šarmom: kamene kuće, uske uličice, mirisi borova i soli. U središtu otočkog života stoji samostan sv. Križa, čiji muzej čuva eksponate koji pričaju o težačkom, ali bogatom životu otočana.

Povezanost Krapnja s kopnom simbolično i svakodnevno održava brod Spužvar, koji već pola stoljeća spaja Krapanj i Brodaricu – naselje udaljeno 8 kilometara južno od Šibenika. Plovidba između dviju obala traje svega tri minute, ali to kratko putovanje otkriva svijet koji kao da je ostao sačuvan u vremenu.

Krapanj nije samo otok – on je živi spomenik tradiciji, poniznosti pred prirodom i neugasloj snazi zajedništva. U njegovoj tišini, koju povremeno prekine zov galeba ili šum valova, čuje se odjek prošlosti i šapat mora.