Povodom jučerašnjeg kvara u mađarskoj nuklearnoj elektrani Paks, koja se nalazi relativno blizu hrvatske granice, razgovarali smo s poznatim hrvatskim stručnjakom za zaštitu od radioaktivnog zračenja koji je za naš portal procijenio sigurnost nuklearne elektrane Krško koja se nalazi svega nekoliko desetaka kilometara od milijunskog Zagreba 

Prof. dr. sc. Petar Kraljević umirovljeni je profesor radiobiologije i radijacijske higijene na Veterinarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Cijeli je svoj radni vijek proveo istražujući i poučavajući studente o izvorima radioaktivnog zračenja, njihovim učincima na ljude i životinje te o zaštiti od radioaktivnog zračenja i radioaktivne kontaminacije. Kad se u travnju 1986. dogodila nesreća u Čornobilju, u tadašnjem Sovjetskom savezu, Kraljević je bio jedan od eksperata u posebnom stručnom timu u Hrvatskoj koji se bavio pitanjima te nesreće i mogućim posljedicama radioaktivnog zračenja na stanovništvo u tadašnjoj Jugoslaviji. Naime, nakon nesreće u SSSR-u cijela Europa je bila u opasnosti jer se nije moglo predvidjeti u kojem smjeru će radioaktivni oblak krenuti. Povodom jučerašnjeg kvara u mađarskoj nuklearnoj elektrani Paks, koja se nalazi relativno blizu hrvatskoj granici, razgovarali smo sa spomenutim stručnjakom o pitanjima sigurnosti nuklearnih elektrana, prije svega NE Krško, u čijoj neposrednoj blizini se nalazi Zagreb.  

Jučer je zbog kvara zatvoren reaktor mađarske nuklearne elektrane Paks. Kvar nije bio težak i sve je dobro završilo. Glavni grad Hrvatske nalazi se u blizini NE Krško koja ima snagu 696 MW. Koliko je ta elektrana sigurna s obzirom da je s radom počela 1983. godine, dakle, poprilično davno?

Kraljević: Sigurna je, jer je riječ o nuklearnoj elektrani vrhunske tehnologije, koja se redovito održava i kojom upravlja vrlo stručno operativno osoblje. Ono što zaokuplja pozornost cijelog čovječanstva i povlači stalna pitanja i brigu su ozbiljne nesreće s utjecajem na okoliš, a posebno velike nesreće tipa one u Čornobiljskom reaktoru kada je došlo do topljenja jezgre i ispuštanja ogromne količine fisijskih proizvoda (radioaktivnih tvari, ponajviše joda-131 i cezija-137) u atmosferu i okoliš. Treba, međutim, naglasiti da se nesreća s tom razinom posljedica ne može dogoditi u elektrani Krško iz čisto konstrukcijskih i drugih tehničko-sigurnosnih razloga, čak niti u slučaju teških ljudskih pogrešaka operativnog osoblja kakve su se dogodile u Čornobilju.

Na temelju  čega ste tako sigurni oko NE Krško?

Kraljević: Naša je elektrana s reaktorom lakovodnog tipa PWR ("Pressurized Water Reactor") kakav ima većina današnjih modernih elektrana sa čitavim nizom sigurnosnih sustava izgrađenih i usvojenih na Zapadu, za razliku od tzv. grafitnog reaktora ruske proizvodnje kakav je bio u Čornobilju. Osim toga, to je nuklearna elektrana snage 696 MW, i držimo da kod, ne daj Bože, većih nezgoda (akcidenata) na takvim nuklearnim elektranama posljedice ne bi bile katastrofalne. To ne znači da bi bile zanemarive.

Znači, ipak se ne može isključiti nesreća na nuklearnoj elektrani Krško koja se nalazi svega pedesetak kilometara od Zagreba?

Kraljević: Nitko sa stopostotnom sigurnošću ne može isključiti nesreću na nuklearnim elektranama, pa tako ni na nuklearnoj elektrani Krško, ali one su doista svedene ma najmanji mogući rizik. Naime, već kod planiranja izgradnje nuklearne elektrane propisano je šest vrlo strogih uvjeta koji moraju biti zadovoljeni, e da bi se elektrana uopće mogla izgraditi na dotičnom mjestu. Kada se k tome doda, kako već rekoh, vrlo visoka tehnologija tih elektrana, sigurnosni uređaji koji pravodobno upozoravaju na eventualne smetnje u radu elektrane, izvrsno i savjesno operativno osoblje, onda je, ponavljam, rizik da se dogodi nuklearna nesreća u nuklearnoj elektrani Krško mali. Ipak, akcident na nuklearnoj elektrani, gdje se događaju lančane reakcije nuklearnih fisija, može biti različitog opsega i imati cijeli spektar različitih posljedica po okoliš i zdravlje ljudi i životinja. Opasnost najčešće prijeti od ispuštanja radioaktivnih tvari u atmosferu iz oštećenog nuklearnog reaktora, koje onda tvore radioaktivni oblak i kao radioaktivne padaline  dospijevaju u okoliš. Količina radionuklida koja će se istaložiti na tlo iz oštećenog reaktora ovisit će o količini radionuklida izbačenih iz reaktora te nizu drugih čimbenika.

Što učiniti u slučaju nesreće u NE Krško?

Kraljević: Posljedice čak i teže nuklearne nesreće mogu se, ako ne sasvim spriječiti, značajno ublažiti. O njima ovdje ne mogu govoriti jer bi trebalo puno prostora za to. No, spomenut ću da je Poglavarstvo grada Zagreba, mislim da je riječ o Stožeru za krizna stanja, izdao nedavno jedan letak u kojemu su napisane kratke upute stanovništvu što treba činiti u slučaju nuklearne nesreće u NE Krško. Držim da je letak dobro sročen. Nažalost, u tom su letku potpuno zanemarili zaštitu domaćih životinja, što je za seosko stanovništvo izuzetno važno. I ne samo za seoska domaćinstva. U svojem projektu, a taj letak, razvidno je, rezultat je projekta zaštite od zračenja u slučaju nesreće u NE Krško, trebali bi angažirati stručnjake koji se bave, pored ostaloga i zaštitom domaćih životinja od radioaktivnog zračenja i radioaktivne kontaminacija.

>>Stručnjaci za CroPortal: Ne prijeti opasnost iz 'pokvarene' mađarske nuklearne elektrane Paks