Ove se godine u Švicarskoj obilježavaju dva važna događa vezana iz Hrvatske katoličke misije u toj zemlji: 50. obljetnica utemeljenja Hrvatske katoličke misije za Švicarsku i 50. obljetnica hrvatskih molitveno-pokorničkih pohoda Majci Božjoj u Einsiedeln (11. i 12. lipnja). Na poseban način, ususret značajnim obljetnicama, osvrnuo se dugogodišnji misionar u Švicarskoj te nekadašnji koordinator i nacionalni delegat za Hrvatske katoličke misije u Švicarskoj, fra Karlo Lovrić. Naime, fra Lovrić je za ovu prigodu napisao nekoliko stihova koji opjevavaju upravo Hrvatske katoličke misije u Švicarskoj, a jednu od pjesama prenosimo s portala hrvati.ch:

Hrvatske katoličke misije

I Hrvati pečalbari biše,
Knjiga o tom već odavno piše.
To počelo sto godina prije,
Premda sunce k'o naše ne grije.
Oni prvi… Ameriku traže,
Ostat kući…, bilo bi im draže.
Među prvim otočani biše,
„Bodulski“ se preko mora diše.
Plovilo se mjesecima, više ,
Bi dosadno, u kronici piše.
Kad stigoše, ne bi tamo raja,
Kraj sa krajem jedva tu se spaja.
I Ličani, Hercegovci… stigli,
I Zagorci… kuće su podigli.
Tuđa zemlja i jezik je tuđi,
Bože dragi, tko je od nas luđi?
Prilagodba trajala je dugo,
Glava boli, a ne puše jugo.
I hrvatski svećenici stižu,
Grade crkve i škole podižu.
Mise slave, sakramente dijele,
Prate ljude, obitelji cijele.
Oni prvi pomrli su davno,
Praunuci već govore javno:
„Istina je, hrvatskog smo roda,
Mi smo dio Ameri naroda“.
Europa zanimljiva biše,
Tako barem u kronici piše:
Poslije rata četrdeset pete,
Nakon grozne po Hrvatsku štete.
Mnogi prema Mariboru pošli,
I poneki do Bleiburga došli,
Traže zapad, a našli su metak,
Tu zemaljski njima bi svršetak.
Oni biše na Križnome putu,
Pješačili…, nisu u autu.
Predali ih, čekaju Englezi,
Vraćaju ih, štekću mitraljezi.
Neki mlađi imali su sreću,
Izabrali opciju su treću.
Iz kolone bježali u šumu,
Italija biše im na umu.
Preživjeli, koji Boga mole,
Zločinci su, jer Hrvatsku vole.
Radno mjesto nikad dobit neće ,
mogu zatvor il' kupiti smeće.
Pedesetih, nekako pri kraju,
U Njemačku Udba pušta raju,
Nek je nema, neka ide dalje,
Neka radi i novac nam šalje.

Fra Karlo Lovrić nakon povratka iz Švicarske nastavio je djelovati u Međugorju. U mirovini je, no i dalje aktivno ispovijeda te posjećuje stare i bolesne, a oni koji ga bolje znaju tvrde da su uz svećenstvo njegove dvije velike ljubavi sport i narodna epska poezija, dio koje su i navedeni stihovi.