Leopold Bogdan Mandić rođen je 12. svibnja 1866. u Herceg - Novom, u Boki Kotorskoj, kao najmlađi od dvanaestero djece obitelji Mandić.
U dobi od 16 godina on ostavlja rodnu kuću te polazi na nauke u Serafsko sjemenište u Udine, u sjevernoj Italiji. Nakon dvije godine, 2. svibnja 1884. u Bassanu započinje novicijat, oblači redovničko odijelo i dobiva ime Leopold. Za svećenika je zaređen 20. rujna 1890. Od mladosti je u srcu osjećao poziv da radi među kršćanima odijeljenim od Rima.Tijekom punih 40 godina otac Leopold je od ranog jutra pa do poslijepodnevnih sati sjedio u ispovjedaonici i neumorno ispovijedao.

Sv. Leopold bio neizmjerno milosrdan i ponizan, no kako to izgleda u konkretnom primjeru možete vidjeti iz svjedočanstva Giovannija Chiovata iz knjige ''Svetac pomirenja'' autora Pietra Elisea Bernardija.
''Nisam se ispovjedio godinama kad sam se konačno odlučio poći ocu Leopoldu. Prestrašen i zbunjen, ušao sam u njegovu ispovjedaonicu. Otac Leopold ustao je sa svoje stolice i sav sretan pošao mi u susret, kao da mu je došao neki stari prijatelj.
“Izvolite, gospodine!” – rekao mi je.
Kako sam bio zbunjen, sjeo sam u njegov naslonjač, a on je bez riječi kleknuo na pod uz mene kako bi saslušao ispovijed. Tek kasnije sam shvatio što sam učinio. Htio sam se ispričati, ali otac Leopold rekao mi je sa smješkom na licu: “Ništa, ništa. Pođite u miru.” Nije rekao ni riječ na moju nesmotrenu gestu jer se bojao da me ne bi ponizio. Tako me, zapravo, potpuno osvojio.''