Što vam prvo pada na pamet kada kažemo riječ ''nogomet''? Moć, slava, novac, trud, odricanje, uspjeh... Vjerojatno su to ''etikete'' koje bismo prilijepili današnjim sportašima. No, moramo priznati da u svijetu sporta svjedočimo također brojnim obraćenjima. Poznati sportaši ne srame se javno priznati da vjeruju u Isusa Krista, da je On zaslužan za svaki njihov uspjeh. Vodeći se time, razgovarali smo s bivšim nogometašem Dinama i  članom mlade nogometne reprezentacije: 27 - godišnji Domagoj Penava iskreno nam je progovorio o svom obraćenju, o životu u svijetu nogometa i Božjem milosrđu koje je danas njegov život učinilo bitno drugačijim.

Nogomet kao idol

Dolazim iz tradicionalne katoličke obitelji, ali nisam bio nešto zapaljen za vjeru. Nakon krizme nisam više išao na misu. Vjera mi nije bila bitna. Igrao sam nogomet i to je bio moj bog, moj idol, nogomet je bio jedini smisao mog života - središte mog svijeta.

Igrao sam za Dinamo. Bio sam perspektivan mladi igrač, svi su mi govorili da će biti nešto od mene. Što su mi više govorili o uspjehu to sam dublje upadao u grijehe.  Zbog sporta sam  se uobrazio, postao sam ohol, mislio sam da sam netko i nešto. Što sam se više uzdizao počeo sam se lošije osjećati. Sve se počelo raspadati. Moja san, moj idol, moje sve - bilo je na skliskom terenu. Došlo je do prvih ozlijeda, prvih neuspjeha...

U školi sam počeo dobivati loše ocjene, situacija doma nije bila bila dobra, počeo sam tonuti. Motivacija za ''najvažnijom sporednom stvari na svijetu'', nogometom,  iz mene je jednostavno isčeznula. Sve sam radio na silu što mi je izazvalo ogromnu težinu. Radio sam sve što rade današnji mladi, ali nisam bio zadovoljan, sve se pretvorilo u jedno veliko razočaranje.

Duhovne vježbe

No, Bog je imao plan, pronašao je put do mog razočaranog srca. Gospodin je na moj put stavio duhovne vježbe sv. Ignacija koje vodi zajednica Injigo. Na vježbe je krenulo nekoliko mojih župljna, kojima sam se priključio i ja. 

Upravo ove vježbe predstavljale su prekretnicu u mom životu. Ondje sam upoznao živoga Boga koji mi je progovorio. U vježbama sam shvatio da me Gospodin potiče da mijenjam svoj život iz temelja. Upoznao sam Gospodina i Njegovu silnu ljubav koja me posve promijenila. Kroz vježbe sam spoznao svoje slabosti, svoje grijehe i tu je počeo moj rast u vjeru, moj put s Gospodinom. Čistio sam svoj život.

Tri godine sam išao na duhovne vježbe kroz godinu, a nakon toga odlučio sam se otići na duhovne vježbe u šutnji. Tada sam shvatio: Gospodin je tu, On je zaista živ.

On me podigao iz blata

I dalje sam bio u sportu, ali nešto se promijenilo, promijenio se moj pogled, pale su ljuske s mojih očiju, Gospodine je sve okrenuo na dobro. Završio sam Kineziološki fakultet u Zagrebu, postao sam kondicijski trener za sportaše i rekreativce. Moj život danas izgleda bitno drugačije. Sve što radim, pokušavam raditi s Gospodinom. Njega stavljam na prvo mjesto jer me je On podigao iz blata i dao mom životu novi smisao. Sada sport stavljam u službu Njemu, a ne sebi i mogu reći da sam istinski sretan i zadovoljan.

Na kraju bih poručio mladima, koji su kao i ja, svoj život podredili sportu, da bi sport trebao služiti nama, a ne obratno. Neka vam sport ne bude idol,neka vam Gospodine bude na prvom mjestu, jer će samo tako sve biti na svom mjestu. Stavite sport pod noge Isusa Krista , jer ćete se samo tako moći nositi s natjecanjima, strahovima i očekivanjima. Sport mora biti odmor na zelenom terenu, radost, otkačenost... Dajte Isusu priliku i dopustite mu da s vama odigra utakmicu na terenu, prenosi Kristofori.hr