Karlovčanka Marija Katić (33) 2006. je godine odselila u Cleveland u SAD-u. U domovini je završila Srednju prirodoslovnu školu, smjer  Poljoprivredni  tehničar. Prvo je radila u poljoprivrednoj ljekarni, a potom kao blagajnica u trgovačkom centru za plaću od 3500 kuna.

"Na odlazak sam se odlučila zbog ljubavi, otišla sam k dečku koji mi je u međuvremenu postao suprug. Prvih par godina bila sam kućanica. Sada radim u tvornici gdje se proizvode dijelovi za hidrauliku, od kamiona do aviona. Moj zadatak je označavanje metalnih dijelova brojevima i pakiranje, a po potrebi radim i na CNC mašinama, mislim da sličnih radnih mjesta ima i tvornica u Karlovcu. Nije mi teško na poslu, samo su mašine vrlo bučne dok su u pogonu. Plaća se dobiva točno i redovno svaki petak, znači jednom tjedno, dok neke firme daju plaću svaka dva tjedna. Mjesečno dobijem 1400 dolara (oko 9500 kuna), s tim da ja radim samo po osam sati, od 17 sati do1 sat u noći, dok drugi većinom rade i po deset ili dvanaest sati pa i zarade više", rekla je Marija za portal našiljudi.hr.

Marija je sa suprugom nakon pet godina života u SAD-u kupila kuću, a kako kaže, isprva ju je najviše mučio jezik.

"Nije me baš zanimao, a nisam ni pretpostavljala da će mi jednom biti potrebniji od materinjeg jezika. Sva sreća da su ljudi oko mene bili susretljivi i strpljivi pa su mi pomogli kad god je trebalo. Svladavanje jezika ovisi o sredini, kad radiš s našima ide sporo i polako, ali ako svi oko tebe govore engleski, snalaziš se kako znaš i umiješ i primoran si na brzo učenje", rekla je ova Hrvatica kojoj domovina ipak nedostaje:

"Dobro je, ljudi su ljubazni, možemo si priuštiti neke stvari koje u Hrvatskoj ne bismo mogli, ali sve je suviše ubrzano, mnogo se radi, nema vremena niti prilike za kavu s prijateljima. Najteže mi je bilo u početku, plakala sam htjela se vratiti, ali dečko mi je bio velika potpora jer je i sam to prošao ranije. S vremenom se privikneš na novu sredinu i na odvojenost od roditelja i drugih dragih ljudi, ali kriza uvijek ima.

Ovdje su mnogo veće mogućnosti zapošljavanja, ljudi su bolje i na vrijeme plaćeni za svoj rad. Auto morate imati jer u prigradskim naseljima nema javnog prijevoza. Ima još stvari koje su lošije nego kod nas", rekla je Marija za spomenuti portal te zaključila:

"Požalila sam što sam otišla iz Hrvatske, teško je napustiti zemlju u kojoj si odrastao. Nedostaju mi moji dragi ljudi i užitak druženja uz kave po raznim terasama. Ovdje u Americi ritam života je kao brzi vlak iz kojeg ne možeš iskočiti, samo se radi i radi, doslovno skačeš iz pidžame u radnu robu i onda opet nazad u pidžamu", kaže Marija koja je osjetila kako je bolno napustiti domovinu i ta bol teško prolazi. Posao se nađe, no privikavanje na sve ostalo težak je proces.