Kada je riječ o iseljavanju iz Hrvatske, statistika je porazna. Bolna istina jest da mnogi Hrvatsku napuštaju, mahom teška srca, zbog nezaposlenosti i uvjeta u koje ih je dovela problematična gospodarska situacija u zemlji. Mnogima je "obećana zemlja" postala Njemačka, uređena država ne tako daleko od Hrvatske (uzmemo li u obzir Australiju ili pak Kanadu u kojima također ima mnogo iseljenih Hrvata, i to godinama unatrag). U potragu za boljom budućnošću u posljednje je vrijeme otišlo i mnoštvo mladih, a na pitanje bi li se jednoga dana vratili mnogi ipak odgovaraju potvrdno. Da je domovinu teško zaboraviti sluti se i iz odgovor na vrlo jednostavno pitanje postavljeno u jednoj Facebook grupi koja okuplja Hrvate u Njemačkoj: "Jeste li sretni u Njemačkoj?" Nešto manje od stotinu ljudi osjetilo je potrebu odgovoriti, a središnji odgovor bio bi, kako i glasi jedan od komentara: "I sretni i nesretni".
Donosimo nekoliko odgovora:

"I sretni i nesretni. Sve ima svoje prednosti i nedostatke, pa tako i život u Njemačkoj ili bilo gdje drugdje"

"Početak je bio doslovno "Do pakla i nazad" najviše radi smještaja i nepoznavanja ljudi, morali smo sve sami.

Puno truda, strpljenja, živaca, suza i smijeha i malo sreće, mogu reći da se isplatilo. Fali nam Zadar, fale nam naši, ali evo oboje radimo duže već na sigurnim poslovima i u ovih 9 mjeseci otkako smo tu, postigli smo više nego u HR kroz 5 godina i živimo mnogo bolje."

"Sretna i presretna. Dala sam otkaz u RH i uzela kofer i krenula. Srećom, imala sam prijateljicu kod koje sam bila prva dva mjeseca pa mi je to uvelike pomoglo."

"Njemačka je zemlja u kojoj od jedne plaće može živjeti obitelj... I ne mora strahovati hoće li biti plaće ili ne. Ipak, naša Domovina će uvijek biti u srcu."

"Ovdje sam 5 godina, nema ovdje topline ni duše, samo geld. Sjećate li se Petra Preradovića - ostajte ovdje, Sunce tuđeg neba neće vas grijat ko što ovo grije."

"Bilo je i teških i sretnih trenutaka, ali bilo nam je najvažnije da je obitelj skupa"

"Ovaj Köln je katastrofa. Osim kiše koja pada od Božica pa do alkoholičara, narkomana na svakoj stanici koja ima kiosk,a svaka ga ima. Multi-kulti, gayevi. Previše libelarno i sve previše normalno. Prije 20 godina bi mi to bilo cool Ali sad jednostavno više nije."

"Kratko i jasno NE."

"Mi sretni, sve 5! Veselim se godišnjem u Hr, ali se veselim i povratku u De."

"Ne može svima biti dobro, svak je ode proša svoj križ i prolazi. Nekom fali ovo, nekom ono. Ja sad znam da nije sve u novcu i da mi je slađe bilo ona plaća sto bi je 10 dana imala nego svi ovi euri. Ali to je moja priča."

Dakako, ništa nije crno-bijelo, no sigurno je da bi se mnogi u domovinu vratili da je situacija uređenija i da imaju siguran posao. S nadom u srcu, Hrvatima u domovini, kao i onima iseljenima, oči su uprte iščekivanje bolje budućnosti.