Ako je išta tako okrutno, okrutan je poraz sportaša od kojih se očekivala pobjeda
Zaista, ako je išta tako varljivo i nestalno, to je sigurno ljubav i vjernost sportskih navijača. Ako je išta tako okrutno, okrutan je poraz sportaša od kojih se očekivala pobjeda. Bilo kako bilo, ni Poljska, ni Wales nisu bolje momčadi od Hrvatske, ali su svejedno prošle u četvrtfinale prvenstva. Ali to je nogomet, to je sport. Lutrija je to u kojoj si danas gore, sutra dolje, danas na pijedestalu, a sutra u blatu
Hrvatska se, nažalost, nije uspjela plasirati u četvrtfinale Europskog prvenstva u Francuskoj. U utakmici protiv Portugala u Lensu, u utakmici koja je imala sve elemente pravog rasnog sportskog trilera, Portugal je u 117. minuti, dakle na samom kraju drugih prudužetaka, zabio pobjednčki gol. Hrvati tako odlaze kući, a Portuglaci u nove sportske oglede, možda i pobjede...
Nisu samo hrvatski igrači bili u suzama nakon završetka utakmice, a nije bilo lako gledati Subašića i Pjacu nakon dvoboja, i sam izbornik Ante Čačić pred kamerama hrvatske televizije jedva je suzdržavao suze te tužne francuske noći, premda je čovjek u godinama u kojima muškarci rijetko plaču. Teško je sada ulaziti u pitanja tko je kriv za poraz. Bit će sad dežurnih tužitelja na svakom koraku kako to već biva u ovakvim situacijama u kojima je pobjeda bila tako blizu, a opet tako daleko...
Takvima treba jednostavno reći - nitko nije kriv, u sportu katkad treba imati i sreće jer kvaliteta, trud i zalaganje očito nisu uvijek dovoljni kao, uostalom, ni u životu. Nije Portugal bio bolji, jednostavno je imao više sreće...
Međutim, tako ne misle i čitatelji jednog utjecajnog dnevnika u Hrvatskoj koji su se preko noći pretvorili u prave tužitelje i suce u 'sudskom' procesu našim nogometašima koji doduše još nije počeo. Njih gotovo polovica je u web anketi izjavila kako su ovakav gubitnički scenarij s Portugalcima ili očekivali ili su izrazili razočaranje hrvatskim nogometnim reprezentativcima.
Pa kako to? Još tijekom te vruće i sparne večeri prije utakmice u Lensu ti isti navijači su u euforiji, skoro pa deliriju, govorili o sigurnoj pobjedi naših reprezentativaca i to s nekoliko golova razlike. Bilo je onih koji su bili spremni i kuću založiti u tu pobjedu. Sad su ih Modrić, Srna ili Rakitić odjednom razočarali kao da je Portugal momčad iz neke treće hrvatske lige.
Zaista, ako je išta tako varljivo i nestalno, to je sigurno ljubav i vjernost sportskih navijača. Ako je išta tako okrutno, okrutan je poraz sportaša od kojih se očekivala pobjeda. Bilo kako bilo, ni Poljska, ni Wales nisu bolje momčadi od Hrvatske, ali su svejedno prošle u u četvrtfinale prvenstva. Ali to je nogomet, to je sport. Lutrija je to u kojoj si danas gore, sutra dolje, danas na pijedestalu, a sutra u blatu.
Ali ne treba biti tako tužan. Dovoljno je bilo vidjeti Ronalda koliko je bio sretan nakon pobjede. Nije bio tako sretan ni nakon nedavnog osvajanja Lige prvaka. Ronaldo je svjestan da je Portugal upravo pobijedio možda najbolju momčad Eura 2016..
>>Kraj hrvatskog nogometnog sna na Euru 2016.; Portugal pobijedio Hrvatsku u finišu produžetaka