Bogatstvo hrvatskoga jezika svakako je i u njegovoj raznolikosti. Narječja i dijalekti mogu se smatrati hrvatskom baštinom koju iz dana u dan njeguju stanovnici različitih krajeva Lijepe Naše. Dijalektalizmi su ponekad toliko izraženi da se isprva rijetko možemo sjetiti kako se neka riječ kaže u standardu.

Primjer tomu jest i kuhinjski pribor za zahvaćanje juhe. U standardu je to "zaimača", no u različitim krajevima Hrvatske to je "šeflja", "kutlača", "kaciola", "pajić", "palj", "šeflenka"...

Sokrat Language Institute na svoje je Facebook profilu upravo u čast ovoj riječi objavio kartu rasprostranjenosti različitog nazivlja diljem Hrvatske pa je posebno zanimljivo da nigdje ne vidimo učestalost one riječi koju propisuje standard - "zaimača", već je dijalekt u ovom slučaju nadmoćniji.