Na današnji dan, 18. kolovoza 1450. godine rođen je u Splitu znameniti hrvatski književnik Marko Marulić. U Splitu je Marulić  i umro, 5. siječnja 1524. godine.

Ovaj znameniti pisac obično se naziva “ocem hrvatske književnosti”, ponajprije jer je autor prvog djela hrvatske književnosti na narodnom jeziku –„Judite“.

Marko Marulić potomak je splitske plemićke obitelji. Nakon školovanja u splitskoj humanističkoj školi, možda je nastavio školovanje u Italiji (po nepotvrđenim pretpostavkama u Padovi). U Splitu je obavljao komunalne dužnosti egzaminatora, suca, izvršitelja oporuka; bavio se i trgovinom. Povremeno je putovao u Mletke i Rim, a oko 1509 - 1511. boravio je u uvali Nečujam na otoku Šolti.

Kao tipičan humanist većinu je djela (više od 80 posto sačuvanih tekstova) napisao na latinskom, ali je ostavio i značajan opus na hrvatskome te nekoliko kratkih spisa na talijanskome (sačuvana su 3 pisma i, vjerojatno njegova, 2 soneta). Od važnijih djela, uz „Juditu“, svakako još treba spomenuti „Suzanu“, biblijsku poemu u 780 stihova, „Molitvu suprotivu Turkom“, „Od naslidovanja Isukarstova“, „Oficij Blažene Dive Marije“, „Naslidovanje Isukarsta“, „Davidijadu“, Evanđelistar itd.

Osim što se Marulićeva djela trebaju cijeniti po iznimnoj umjetničkoj vrijednosti i po tome što su mnoga od njih napisana na hrvatskom jeziku (uz ona na latinskom ili talijanskom), valja istaknuti kako je Marulić, u skladu sa svojim kršćanskim odgojem, redovito pisao o vjerskim i moralističkim temama, nadahnjujući se Svetim pismom i srednjovjekovnim zapisima. Marulićeva djela doživjela su velik uspjeh u Europi tijekom 16. i 17. stoljeća. Po općem sudu najvažniji je hrvkiat pisac 15. i 16. stoljeća, a Marulić se u novije doba i izvan hrvatskih granicaa prepoznaje kao istaknuti predstavnik europskog kršćanskoga humanizma i renesansne epike.