Politička scena u Hrvatskoj već desetljećima svjedoči istom obrascu djelovanja dijela ljevice, osobito SDP-a i u novije vrijeme platforme Možemo!: snažnom ideološkom retorikom, stalnim pozivanjem na „antifašizam“ i neumornim ponavljanjem tvrdnji koje se s vremenom same urušavaju pod težinom vlastitih proturječja.

Najnoviji prijedlog zakonske zabrane pozdrava „Za dom spremni“ razotkrio je upravo to, ne samo političku namjeru, nego i duboku nelogičnost u argumentaciji koja se hrvatskoj javnosti servira već gotovo tri desetljeća.

Naime, ako je, kako nas SDP i Možemo! uporno uvjeravaju taj pozdrav već zabranjen u Hrvatskoj, postavlja se jednostavno pitanje: čemu onda novi zakon? Zašto dodatna zabrana nečega što je, prema njihovim tvrdnjama, već odavno sankcionirano? Ako je nešto pravno nedopušteno, zakonodavac nema potrebu ponovno to zabranjivati. Pravo funkcionira jasno i precizno, a ne na temelju ideoloških parola.

Upravo u toj točki njihov se narativ raspada. jer pozdrav nije izričito zabranjen, kako to potvrđuju brojne sudske presude i pravna tumačenja ili su građani godinama sustavno dovođeni u zabludu. Treće mogućnosti nema.

Ono što dodatno zabrinjava jest širi politički kontekst. Ovakvi prijedlozi ne dolaze iz potrebe za pravnom jasnoćom, nego iz ideološkog poriva za kontrolom povijesnog narativa, jezika i identiteta. Riječ je o pokušaju nametanja svjetonazora koji ne trpi raspravu, nego traži zabrane, sankcije i etiketiranje. Metode su stare, dobro poznate i duboko ukorijenjene u komunističkoj političkoj praksi, praksi koja je, barem formalno, trebala ostati u prošlom stoljeću.

Zato se s pravom nameće pitanje: tko je ovdje lud, političke stranke koje same sebi proturječe ili hrvatski narod koji se već desetljećima pokušava uvjeriti da ne vidi ono što vidi i ne čuje ono što čuje? Sve veći broj građana jasno prepoznaje da se iza moraliziranja i navodne borbe protiv ekstremizma krije nešto drugo: potreba za političkom dominacijom i ideološkim preodgojem društva.

Ironično, upravo ovakvi potezi SDP-a i Možemo! postižu suprotan učinak. Umjesto da učvrste svoj narativ, razotkrivaju ga. I to ne samo političkim protivnicima, nego i najnaivnijem građaninu koji se zapita, ako je nešto zabranjeno, zašto ga opet zabranjujete?

Odgovor je jednostavan. Jer istina i pravo nisu ono što ih vodi. Ideologija jest.