U Zlarinu će se u petak, 28. srpnja 2017. i u subotu 29. srpnja s početkom u 21:00 sat održati „Ispraćaj koraljara“, manifestacija koja nas vraća u prošlost mjesta. KUD Koralj poziva da u skladu s tradicijom koja datira još iz 13. stoljeća, ispratimo svoje najbolje sinove ‘u kureja’, kako zovemo nekadašnje dugomjesečne plovidbe sve do grčkih voda u potrazi za koraljima. Manifestacija je to koja je od velikog značaja ne samo za otok Zlarin već i za očuvanje tradicije cjelokupnog šibenskog kraja.

Tako će se u petak,28. srpnja, u 21:00 sat prikazati pranje robe na „Vrulji“ i prikazivat će se isječke iz filma „Princeza koralja“, a u subotu, 29. srpnja pokazat će se kako su bile opremljene brodice, govorit će se o povijesti zlarinskog koraljarstva, gajete će isplovljavati i demonstrirati spuštanje inženja u more, članovi KUD-a Koralj pjevat će stare zlarinske pjesme i uz veliku medijsku pozornost i brojnu stranu i domaću publiku.

Priredba objedinjuje više faza odlaska na more. Posebno je atraktivno unošenje brodske opreme jer za koralje se koriste 22 predmeta. Najvažniji je inžinj iliti Andrijin križ, koji se vuče uz hridi i trga koralje, opremljen kamenom i mrežom, zatim idu konopi, kliješta za sječu koralja, igle za krpanje mreži, brodska oprema: feralić, barilo, galun, demižane, pobuk, mala škrinja…
U zlatna vremena Zlarin je opremao šesnaest lađa za lov na koralje. Zlarin je jedini otok na hrvatskom Jadranu i uopće jedino mjesto koje ljubomorno čuva i njeguje tradiciju lova i prerade koralja. Kako je lov već odavno prestao ostalo je podsjećanje na stoljeća kada su Zlarinjani odlazili u lov. Tradicija koraljarstva u Zlarinu duga je 6 stoljeća, sačuvana su znanja i vještine, pronađena je izvorna molitva kojom je svećenik blagoslivljao koraljare, te je obnovljena koraljarska naprava inženj. Tražeći zaštitu u Bogu, svi bi se redom na taj dan ispovjedili i pričestili. Nakon procesije, u kojoj bi lepršali barjaci i u kojoj bi sudjelovalo cijelo mjesto, župnik bi blagoslovio okupljene lađe u luci. U dubokoj bi šutnji ribari poredani u lađama,klečali gologlavi, skrušeno primili blagoslov.

Poslije tog svečanog čina nitko više ne bi smio na obalu da kakvim nepromišljenim djelom ne okalja blagoslov i da sreća u lovu ne bi izostala. Nakon toga bi ribari primali darove od žena u siru, luku, kvasini, a oni bi im zauzvrat davali kolače. Nakon toga ribari bi se pozdravili s prijateljima i znancima, izljubili s rođacima i djecom, a zatim bi se mnoštvo razišlo.
Žene ribara još bi ostale na lađama kod svojih muževa, da se počaste, ali još prije mraka otišle bi lađe od obale, da se usidre u luci. Tom bi prigodom žena gospodara broda odriješila konop od lađe smočivši ga vlastitom mokraćom –kao dobar znak lova. Tek oko ponoći otišli bi iz luke u široko more, da ih “zle oči” ne pogode.

Na Zlarinu se i danas vjeruje u čarobnu moć koralja i pripisuju mu se ljekovita svojstva za liječenje anemije, bolesti krvotoka, infekcije i neplodnosti, a posebice da crveni koralj štiti trudnice i nerođeno dijete od bolesti, zaraze i uroka.