Svjedoci smo ovih dana nesvakidašnjem skandalu nakon što je objavljeno kako je srednjovjekovna hrvatska crkva Sv. Marka u Karinu u vlasništvu Srpske Pravoslavne Crkve. Nije samo u pitanju hrvatska crkva u Karinu u pitanju su brojni sakralni objekti koji su rušeni, pljačkani, paljeni opetovano po istom uzurpatoru, okupatoru!

Mnogi su i danas u dilemi, dali je Srpska Pravoslavna Crkva traumatizirala vlastitu pastvu baš zato da bi nakon prve iskre međunacionalnog sukoba pozvala svoje četnike na osvetu.

Genocidna djela srpskih pobunjenika i terorista u ratu protiv Rep. Hrvatske 1990/95 posljedica su sotonske nauke o pravu Srba na osvetu.

Pošto je ovo javno proklamirana teologija SPC « Tko se ne osveti taj se ne posveti».., nema dakle nikakve dvojbe da je SPC odstupila od Kristovog Evanđelja.

Mnogi se zato ne ustručavaju proglasiti SPC kvazicrkvom čak i sektom. Nije toliko zasluga srbokomunista koliko je to zasluga srbočetnika iz SPC da je u današnjoj Šumadiji etabliran totalitarni nacistički režim. Zato su Srbi na naciste i njihov kukasti križ modificirali Kristov Križ u srpski krst s četiri «C» koji i po izgledu nije daleko od Hitlerovog znaka.

SPC riskirala je da se preobrazi i to u zenitu svjetovne religije velikosrpstva u posvjetovljenju nacističku-političko-propagandnu organizaciju koja je od kršćanskih elemenata zadržala samo ritual.

Tako je u velikosrpskom nacističkom pokretu u Jugoslaviji sredinom osamdesetih i početkom devedesetih SPC postala minimalno kršćansko-pravoslavna a maksimalno četnička.

Umjesto praštanja, milosrđa i mira, danas je u SPC ostao samo tamjan, zmijski otrov, mržnja i himne palikuća. Umjesto Kristova osmijeha pogled niz krvavo sjecivo četničke kame.

SPC odavno je mjesto gdje se četničke zločince proglašava svetiteljima a znamo da rat i religija nikada i ni pod kojim uvjetom ne idu zajedno.

Kako su sve ratujuće religije antireligiozne tako je i svetosavlje obični sindikat bradatih vještica koje SPC daju samo jedno lice i to ono kriminalno.

SPC neće da vidi da su joj oltari i molitve poprskane krvlju nevinih žrtava. Po zlodjelima u kojima je aktivno sudjelovala, koja su se provodila po Hrvatskoj u Dalju, Baniji, Dalmaciji, Vukovaru, Baranji gdje su držali Crne mise dok su srbijanske demonske divizije i četničke horde cementirali svoj sotonski savez iskeženih zubiju u kopulaciji mrtvačke glave-kokarde i komunističke petokrake.

Potpomognuti i nahuškani od strane SPC u zadnjih 150 godina i služeći se najmonstruoznijim lažima i nasiljem velikosrpski osvajači žele Hrvatskom narodu uzeti ne samo sadašnjost i budućnost nego povijesno-kulturno blago neprolazne vrijednosti po kojima smo postali dio civilizirane i demokratske Europe i modernog svijeta. Zar nije crkva u Karinu ponajbolje svjedočanstvo?

Hrvatskim noćima stravično se razliježe dernjava Četničko-srbokomunističkih hijena udruženi s hrvatskom ljevicom i ostalim nevladinim (protuhrvatskim) udrugama a patrijarh pjeva «Što se ono na Dinari sjaji.»..

Dok A. Vučić, taj nakot četničkog popa, izjavljuje da Hrvatska želi prostore koji nisu njezini a upravo je obrnuto, jer Srbija hoće područja koja nikada nisu bila njezina kako u bližoj tako i daljoj prošlosti. Ti urlici tih, kako, domaćih izdajničkih hordi, udruženi sa smrdljivim bradatim četničkim bataljunima izbacili su Krista iz crkve iz SPC i sada naučavaju stari zavjet Načertanije, evanđelje-Sotonin SANU.

SPC snosi moralnu i svaku drugu odgovornost, jer je od Šumadinaca i hrvatskih Vlaha stvorila Nebesku Srbiju u kojoj sjede same ubojice, krivokletnici, družine hajduka i komita tipa Principa, Puniše, Apisa, a koje ona stavlja za uzore ovoj zemaljskoj Šumadiji, pretvorivši je u sve ono gornje u prljavu soldatesku Sv. Save i Satana u rulju po kojima SPC postade prava Sotonina Sinagoga, pretvorivši se u antikršćansku sramotu!

Dakle, po svemu onom što čini i danas po Hrvatskoj i kako se ponaša SPC najsličnija je staroj zmiji iz zemaljskog raja. Jer to nije dostojno jedne kršćanske crkve nego prije đavlove zaručnice!

Autor: Luka Laus