Sedam godina nakon poziva na zatvaranje Balkanske rute: Migracije i dalje ključno pitanje, osobito za Hrvatsku

Migracijska politika Europske unije i dalje izaziva snažne političke i društvene rasprave, osobito u svjetlu aktualnih kretanja u Hrvatskoj, gdje se uz porast legalnih migracija bilježi i kontinuiran priljev ilegalnih migranata. Iako je prošlo sedam godina otkako su konzervativni zastupnici u Europskom parlamentu tražili zatvaranje tzv. Balkanske migrantske rute, migracije nisu prestale biti jedno od gorućih pitanja unutar EU-a, a Hrvatska sve više postaje tranzitna i ciljna zemlja.
U emisiji Studio 4 HRT-a o ovoj su temi govorili demograf i politolog Tado Jurić te politički analitičar Dejan Kovač, analizirajući uzroke, posljedice i potencijalne smjerove migracijske politike.
Jurić: "Hrvatska omogućava legalni ulazak bez ikakvih kriterija"
Demograf Tado Jurić upozorio je da Hrvatska ima zabrinjavajući omjer legalnih i ilegalnih migracija u usporedbi s prosjekom Europske unije.
– Omjer radnih i ilegalnih migracija u EU-u je 1:10, dok je u Hrvatskoj taj odnos još gori, kazao je Jurić, ističući kako društvo često pogrešno shvaća pojam "migracije", poistovjećujući ga isključivo s ilegalnim prelascima granice.
Prema njegovim riječima, broj ilegalnih migracija u Hrvatskoj se smanjuje ne zato što su one spriječene, već zato što su legalni kanali postali izuzetno dostupni, često bez kriterija kakve postavljaju druge članice Unije.
– Hrvatska je postala agregator prebacivanja migranata u EU, upozorio je Jurić, tvrdeći da liberalna migracijska politika zapravo olakšava ulazak migrantima na europsko tržište.
Pritom je kritizirao i uvriježenu tezu da "nema tko raditi" u Hrvatskoj, istaknuvši kako studenti žele raditi, ali ne za ponuđene uvjete.
– Aplikacije za dostavu i vožnju diskriminiraju Hrvate, tvrde moji studenti – hrvatsko prezime utječe na broj narudžbi. Riječ je o gušenju cijene rada, smatra Jurić.
Kovač: "Njemačka bez migranata ne može održati ekonomiju"
S druge strane, politički analitičar Dejan Kovač ponudio je širu, europsku perspektivu, posebno u kontekstu njemačke politike. Reagirajući na najave kancelara Friedricha Merza o pooštravanju migracijskih mjera, Kovač je istaknuo da treba razlikovati predizbornu retoriku od realne politike.
– Njemačka treba 400.000 novih radnika godišnje. Deportacije nisu rješenje jer bi ostali bez radne snage za domove za starije, bolnice, pa čak i za Lufthansin logistički sektor, objasnio je Kovač.
Dodao je kako Njemačka ne vidi migrante isključivo kao radnu snagu, već ulaže u modele integracije – od učenja jezika do aktivnog uključivanja u društvo.
– Sličan model integracije trebao bi se razviti i u Hrvatskoj, poručio je, naglasivši kako ignoriranje tog aspekta može dugoročno imati negativne posljedice.
Hrvatska kao periferija: "Uvozimo jeftinu radnu snagu, ne talente"
Tado Jurić istaknuo je još jednu ključnu razliku između Hrvatske i zemalja zapadne Europe – vrstu migranata koju privlače.
– Njemačka trećinu godišnjih useljenika čine visokoobrazovani kadrovi, dok Hrvatska uglavnom uvozi niskokvalificiranu radnu snagu. To je razlika između europske jezgre i periferije, rekao je Jurić.
Podsjetio je i na primjer Velike Britanije, gdje je kontrola migracija bila jedno od ključnih pitanja tijekom Brexita.
– Farage je obećao smanjiti migracije, i danas vidimo nastavak te politike. Hrvatska bi iz tog iskustva trebala nešto naučiti, smatra Jurić.
Na kraju je zaključio kako Hrvatska prolazi iste faze koje su već viđene u drugim članicama EU-a, ali bez ikakvog strateškog odgovora.
– Nemamo ni migracijsku strategiju ni integracijske politike. To može imati dugoročne društvene i ekonomske posljedice, upozorio je Jurić.
Migracijska politika ostaje jedno od najosjetljivijih i najkompleksnijih pitanja u Hrvatskoj i EU-u. Dok zapadne zemlje nastoje migrante integrirati i zadržati visokoobrazovane, Hrvatska se suočava s izazovima nereguliranog uvoza radne snage, izostankom dugoročne strategije i socijalnim napetostima. Bez jasnih kriterija i integracijskih mehanizama, zemlja riskira dublje podjele i gubitak kontrole nad ključnim demografskim i gospodarskim procesima.