U Svetištu Gospe Sinjske na slavlje svetkovine Uznesenja blažene Djevice Marije na nebo - Velike Gospe, u nedjelju se okupilo više desetaka tisuća vjernika iz svih krajeva Hrvatske, Bosne i Hercegovine i šire. Hodočasnici, od kojih su neki pješačili i po nekoliko sati, u svetište su počeli pristizati u ranim jutarnjim satima pa im je već od 3 sata na raspolaganju za sakrament pomirenja bilo mnoštvo svećenika. Slavlje svetih misa započelo je u 4 sata, a mise su potom slavljene svakih sat vremena, sve do 9.30 kada je slavljenje zvona i sviranje fanfara označilo da iz Gospina svetišta kreće svečani ophod - tradicionalna procesija gradskim ulicama sa slikom čudotvorne Gospe Sinjske.

Staru Gospinu sliku, okićenu zlatom, dragim kamenjem te brojnim zavjetnim darovima nosili su alkarski momci u starim odorama, a uz njih u procesiji su sudjelovali i alkari, bogoslovi, redovnice, djevojke u narodnim nošnjama, predstavnici gradskih i županijskih vlasti, hrvatske vojske, MUP-a, braniteljskih udruga, majke, vjeroučitelji, vatrogasci, profesori, glazbenici, djelatnice Caritasa župe Sinj, poduzetnici, medicinsko osoblje, različite crkvene i civilne udruge te puk grada Sinja i cijele Cetinske krajine.

Euharistijsko slavlje, kao i svečani ophod, predvodio je mons. Marin Barišić, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit, u koncelebraciji s provincijalom fra Joško Kodžoman, sinjskim gvardijanom fra Petrom Klapežom, župnikom Gospe Sinjske fra Pericom Maslaćom, dekanom Cetinskog dekanata don Stipom Ljubasom i brojnim svećenicima. Misi su, između ostalih, nazočili sinjska gradonačelnica Kristina Križanac, izaslanik Hrvatskog sabora triljski gradonačelnik Ivan Šipić, ministar Goran Marić te izaslanik premijera Hrvatske Vlade splitsko-dalmatinski župan Blaženko Boban, koji od 1976. godine o blagdanu Velike Gospe pješice hodočasti u Sinj.

Pozdravivši sve okupljene i čestitavši Sinjanima Dan grada, nadbiskup Barišić je na početku homilije kazao kako je Majka Marija dionica radosti svoje djece, ali i tješiteljica u poteškoćama materijalne neimaštine kao i duhovnog siromaštva. Govoreći o Mariji kao „memoriji naše povijesti“ naglasio je da su svi naši važniji događaji vezani uz Mariju i njezine blagdane: oslobođenje Sinja i Imotskoga od Turaka (Velika Gospa i Gospa od Anđela), oslobođenje od agresora u Domovinskom ratu (Dan pobjede – Gospa Snježna).

– Gospina krunica, štit naših branitelja, je molitva u kojoj je ispisana sva naša povijest i borba za krst časni i slobodu zlatnu. I mi smo Isusovu i našu Majku poput učenika Ivana uzeli k sebi u svoj dom. I na svadbi nam je bila. Njezin lik trajno je prisutan u našem domu, među tolikim dragim obiteljskim slikama, na najčasnijem mjestu. I danas, stojeći u svetištu pred Njezinim likom, na Njezinom licu, u Njezinu srcu vidimo sebe, svoje bližnje i udaljene. Nikakvo čudo jer Isusova i naša Majka nikada ne napušta i ne odbacuje svoju djecu, pa i onda kada ne idemo dobrim putem. Njezini smo. I ranjena Majčina ljubav ostaje ljubav – kazao je nadbiskup.

Majčinu ljubav ranjava porast rastava u Hrvatskoj naglasio je nadbiskup te dodao:

– Prema podatcima Državnog zavoda za statistiku, a kojeg su prenijeli gotovo svi portali, 2016. godine u Splitu bilo 779 vjenčanja, a je 466 rastava. Zaista, ove brojke nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim. Ni Crkvu ni društvo, ni medije ni kurikularne reforme, ni gospodarstvo ni politiku, ni obrazovanje ni odgoj. Majku Mariju, kao i sve nas, zabrinjava napuštanje svoga zavičaja. Uvijek se događalo – nastavio je nadbiskup – da su neki odlazili iz svoje domovine zbog materijalne oskudice, trgovine, rada, studija…Poznato nam je da su u onim vremenima mnogi napustili svoj dom i domovinu ne samo zbog ekonomskih razloga, nego i iz političkih progona i želje za slobodom. I Marija je sa svojom obitelji doživjela napuštanje domovine i odlazak u Egipat. Na sreću, vremena represije su iza nas. Očekivali smo da će se mnogi naši iseljenici vratiti i zajedno s nama izgrađivati Lijepu našu u slobodi i blagostanju. No, svjedoci smo da već dugi niz godina dom i Domovinu napuštaju toliki mladi pa i čitave obitelji. Tako smo neki dan u medijima mogli pročitati da je samo u Njemačkoj 441 tisuća Hrvata i ljudi hrvatskog podrijetla, a prosječna dob im je 38 godina. A kolika nam je prosječna dob u Domovini? Umjesto da Hrvatska bude svečana svadbena povorka budućnosti života, sve češće smo nalik na sprovodne povorke. Uostalom zar nam nisu češći sprovodi nego rođenja? I školske klupe nam to pokazuju. Samo prošle godine u Njemačku je otišlo 55 tisuća ljudi. Doista naša Domovina za kojom su tolike generacije čeznule, a mnogi svoje živote položili, nalazi se u ozbiljnoj krizi između odlaska iz Domovine i napuštanja doma – pojava rastave.

Izrazio je čuđenje zbog gospodarske krize jer „imamo vrijedne radnike, dobre ljude, pametne učenike, nagrađivane inovatore, uspješne sportaše. Prije svega, naši mladi i naše obitelji imaju pravo na budućnost u svojoj Domovini (Patrija – patrimonij – očev dar)“. Izrazio je nadu da će se oni koji su otišli vratiti u domovinu i u njoj graditi bogatstvo duhovnih i moralnih vrednota: „Domovina nije samo teritorij: ravnice, polja, šume, njive, mora, rijeke, jezera, otoci…već su dom i domovina i: vjera, jezik, identitet, kultura, duhovne i moralne vrijednosti, povijesno pamćenje, jubileji, mir, pravda, solidarnost, praštanje, opće dobro. Dom i domovina danas su prije svega radno mjesto, pristojna primanja, rad i molitva, obitelj i slavlja, suživot i zajedništvo; dom i domovina su među nama invalidi domovinskog rata i toliki branitelji koji su dali svoj život za našu slobodu i budućnost novih naraštaja. Oni koji ovako vide svoju domovinu mogu reći: ni pod cijenu teže ekonomske krize ne napuštam. Ostajem doma. Ostajem se boriti.“

Podsjetio je da su nas kroz povijest uvijek povezivale izvanjske opasnosti te da nas tako trebaju ujedinjavati naše unutarnje poteškoće.

– Katastrofa je kada nam vatra ugrozi naselja i proguta maslinike. Ali je još opasnije i žalosnije gledati kako neodgovorno izazivamo požare kojima se 'spaljuju' mogući zajednički programi općeg dobra. Kada sam na vlasti mislim jedno, ali kada sam u oporbi imam drugu varijantu. Nažalost, politikanski se gleda samo na rejting svoje stranke. 'Ja i moja stranka' nije Hrvatska. Hrvatska smo svi zajedno – kazao je mons. Marin Barišić.

Upozorio je da se razdvajamo upravo tamo gdje bismo trebali biti najujedinjeniji – u braku, što najviše pogađa djecu koja ne žele biti podijeljena i rastrgana između oca i majke nego zagrljena.

– Ako je Hrvatska podijeljena u svojoj temeljnoj i nosivoj stanici života i zajedništva – u braku, ne urušava li se u svojem najvažnijem i svetijem dobru - savezu bračne ljubavi? Kad god se dijelimo tamo gdje trebamo biti zajedno, ne sluti na dobro. Tu nije dobro ni kada je ekonomski dobro.

U tom je surječju istaknuo da egoizam i individualizam najviše ugrožavaju svaki oblik zajedništva te da se ono ne može živjeti bez opraštanja i traženja oproštenja.

Svoju je homiliju nadbiskup zaključio molitvom:

– Majko Marijo, naša Domovina koja je i tvoja, ugrožena je odlascima i napuštanjima doma. Ti koja si se i sama iz tuđine vratila u svoj dom i domovinu prati i pomozi da se povrate toliki naši mladi i obitelji. Čuj molitve bračnih drugova, blagoslovi njihovo bračno i obiteljsko zajedništvo, da mogu biti blagoslov za svoj dom i našu Domovinu. Pomozi nam Majko da zajedno s Tobom mognemo, zbog silnih djela koja nam učini, klicati 'Veliča duša moja Gospodina.' Gospe Sinjska, majko i ženo obasjana Suncem, dušo duše našeg doma i Domovine, Isusova i naša Mati, sunce naših stradanja i nadanja, ne prestaj nam sjati.

Na kraju misnog slavlja, na kojem je pjevao zbor Svetišta, hodočasnicima se obratio gvardijan i upravitelj svetišta Čudotvorne Gospe Sinjske fra Petar Klapež koji je zahvalio svima koji su na bilo koji način sudjelovali u toj svečanosti. Slavlje je završilo nadbiskupovim blagoslovom i himnom "Lijepa naša". Gospina slika je u procesiji vraćena u crkvu Gospe Sinjske.