U hrvatskoj javnosti već dugo traje rasprava o ideji da se Hrvatski sabor ponovno preimenuje u Hrvatski državni sabor. Dio lijevo-liberalne intelektualne javnosti oduvijek se protivio toj ideji jer smatra kako bi to preimenovanje Hrvatskoj nanijelo golemu štetu. Tvrde, naime, kako je ime "Hrvatski državni sabor" konstrukt Ante Pavelića, poglavara NDH i kako nema utemeljenje u hrvatskoj povijesti. U prilog toj raspravi oko povijesnosti imena "Hrvatski državni sabor" podsjećamo na jednog velikog hrvatskog povjesničara i novinara Josipa Horvata.   

On u svojem kapitalnom djelu Politička povijest Hrvatske vrlo opsežno opisuje događaje od 29. listopada 1918. godine kada je Hrvatska razvrgnula državni odnos s poraženom Austro-Ugarskom i kada je Hrvatski sabor proglasio kratkotrajnu Državu Slovenaca, Hrvata i Srba (Država SHS). U knjizi se donosi  gotovo cijeli stenogram sa saborske sjednice tog dana. Tako mnogi zastupnici, pa i zastupnik Stjepan Radić, počinju svoje izlaganje s rečenicom: "Visoki državni sabore!" Na desetak mjesta Radić oslovljava Sabor - "naš Hrvatski državni sabor". I to ne bez razloga.

Naime, onog trenutka kada je hrvatski narod odlukom svog  parlamenta proglasio svoju nezavisnu državu, a mnogi ne znaju kako to nije prvi puta u 20. stoljeću bilo 8. listopada 1991., nego upravo 29. listopada 1918. kada je Hrvatski sabor proglasio Državu SHS - koja je obuhvaćala današnju Sloveniju, Hrvatsku (bez Istre), BiH, Boku Kotorsku i Zemun - od tada Hrvatski sabor de facto postaje Hrvatski državni sabor. Inače, postojala je tada snažna svijest i da se i Istru uključi u sastav Države SHS.  

Zato se Radić i ostali zastupnici na toj svečanoj sjednici iz listopada 1918. i obraćaju hrvatskom parlamentu kao "Hrvatskom državnom saboru" jer su Hrvati, barem nakratko, dobili svoju državu. To što Hrvatski sabor tada i de iure nije promijenio ime treba "zahvaliti" samo nesretnom spletu povijesnih događaja. Naime, svega mjesec dana kasnije, 1. prosinca 1918., Država SHS - prva slobodna država hrvatskog naroda u 20. stoljeću - 'poništena' je, a poništile su je svjetske sile koje su još u Londonu srpskoj kruni obećale hrvatske zemlje zbog sudjelovanja Kraljevine Srbije na strani sila Atante u Prvom svjetskom ratu. Dakako, ne treba tu zaboraviti ni na hrvatske političare (koje je Radić nazvao "guskama u magli") koji su odradili svoj dio prljavog posla. I tako je početkom prosinca te povijesne 1918. šaptom pala Država Slovenaca, Hrvata i Srba koja se morala 'ujediniti' s Kraljevinom Srbijom i tako je stvorena velikosrpska Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, preteča Kraljevine Jugoslavije.

Dakle, prirodno je u svakom pogledu, a generacija Hrvata iz 1918. godine to potvrđuje, da se Hrvatski sabor nakon povijesnog utemeljenja hrvatske države, a konačno smo državu utemeljili 1991., proglasi Hrvatskim državnim saborom jer to više nije sabor tek jedne više ili manje autonomne državno-političke regije u sklopu većeg carstva ili višenacionalne države, nego glavni parlament jedne nove države. Uostalom, sama činjenica da su narodni poslanici tog velikog listopada 1918. Sabor nazivali Hrvatskim državnim saborom daje tom imenu jedan povijesni utemeljiteljski pečat.