U nastavku prenosimo osvrt Petra Škorića koji je, povodom sportskih pobjeda i događaja koji su ih pratili, jasno i bez zadrške iznio svoj stav o odnosu prema hrvatskim sportašima, identitetu i vrijednostima na kojima je nastala hrvatska država. Objavu prenosimo u cijelosti, bez izmjena i skraćivanja, jer smatramo da njezina poruka zaslužuje biti pročitana u izvornom obliku.

Hrvatsku se ne može utišati

Jučerašnjim pobjedama hrvatskih reprezentacija u rukometu i vaterpolu Hrvatska je, kao mala zemlja, još jednom potvrdila pobjednički mentalitet kojem se divi cijeli svijet.
Na isti su način i naši branitelji, s malo oružja, ali s puno srca, vjere i ljubavi prema Domovini, ostvarivali pobjede na bojištima za vrijeme Domovinskog rata, suprotstavivši se moćnoj JNA i velikosrpskoj agresiji.

Te pobjede imaju svoju težinu i priznanje u svijetu. Nažalost, problem često nije izvana, nego u našim redovima, ondje gdje se uvijek iznova pojavljuju oni koji su spremni potkopavati vlastite sportaše, vlastitu državu i vrijednosti na kojima je Hrvatska nastala.

Najnoviji primjer je zabrana izvođenja pjesme „Ako ne znaš što je bilo“. Ta zabrana naše dečke nije demoralizirala, već ih je dodatno učvrstila u borbenosti za rezultat, za narod i za Hrvatsku.
Ovim se Hrvatsku ponovno pokušalo diskreditirati, ovaj put poludiplomatskom podvalom na sportskom terenu, nametanjem negativnog karaktera pjesmi koja govori o hrvatskoj obrani, slobodi i zajedništvu.

Sve što je dosad izašlo u javnost upućuje na to da ova odluka nije bila spontana niti neutralna. Sve više se nameće zaključak da je riječ o koordiniranom potezu, u kojem se isprepliću utjecaji dijela međunarodnih struktura s politikom tzv. „srpskog sveta“ i kontinuitetom jugoslavenstva koje ni danas ne odustaje od pokušaja stigmatizacije i „fašizacije“ Hrvatske.

Prema informacijama i interpretacijama koje kruže javnim prostorom, inicijativa je došla iz krugova koji Hrvatsku sustavno promatraju kroz negativnu, postjugoslavensku prizmu, nakon čega je odigran poznati „dupli pas“ preko medija, kako bi se stvorio pritisak i alibi za odluku institucija.

U tom se kontekstu spominju i imena poput Vesne Lazić i Danijela Lazića.
Ključno je naglasiti kako nije problem u imenima samima po sebi, nego u obrascu djelovanja koji podsjeća na stare, dobro uhodane jugoslavenske metode, najprije se „prišapne“, zatim se medijski zapjeni, a potom institucije reagiraju kako se „ne bi zamjerile“.

Posebno zabrinjava činjenica da je Hrvatska ovu situaciju dočekala nespremno, a mogli smo je i morali prevenirati. Morali smo se ranije javiti, jasno komunicirati, dostaviti popis pjesama i anticipirati ovakve poteze. Umjesto toga, ponovno smo reagirali naknadno, defenzivno i šutnjom.

Rezultat? EHF je, umjesto povlačenja pogrešne odluke, donio novu – zabranu izvođenja svih nacionalnih pjesama koji nisu na playlisti, svima, pa i nama, bez mogućnosti da ih reprezentacije izmjene tijekom natjecanja.
To se pokušava prikazati kao „neutralnost“, ali u suštini je riječ o malom, simboličnom porazu, jer je jasno da je povod bila upravo hrvatska pjesma i hrvatski identitet.

Nemojmo se zavaravati: ovdje nije riječ o Thompsonu, nego o pravu hrvatskih sportaša i navijača da bez srama evociraju vlastitu povijest, obranu Domoivine i izvojevanu slobodu.
Kome to smeta? Samo onima koji se nikada nisu pomirili s činjenicom da Hrvatska postoji – i koji bi je, kad bi mogli, i danas prikazivali kao zločinačku tvorevinu.

Zato treba jasno reći: problem nisu „nekakve udruge“ ni apstraktni vanjski neprijatelji.
Odgovornost je na onima koji imaju poluge moći, koji ovakve situacije mogu spriječiti, ali to prečesto ne čine. Šutnja i prešućivanje vrijeđanja nacionalnog dostojanstva daju vjetar u leđa tuđim narativima, umjesto da se svi takvi pokušaji sasječu u korijenu.

Unatoč svemu, Hrvatska ponovno pobjeđuje – i naši rukometaši i naši vaterpolisti.
Pjesma se, unatoč zabrani, ipak zaorila s tribina. I to je poruka.

Jer Hrvatsku se može pokušati utišati administrativno i medijski, ali je se ne može izbrisati.
Zato više nemamo pravo na šutnju ni na zakašnjele reakcije. To je borba za poštovanje, za istinu, obranu dostojanstva i otpornosti Hrvatske na sve pokušaje diskreditacije, bilo da dolaze izvana i iznutra.

Zato je krajnje vrijeme da stanemo zajedno, jasno i odlučno, bez kompleksa i bez isprika.
Da branimo svoje sportaše, svoju povijest i vrijednosti na kojima je Hrvatska stvorena.
Jer sloboda i pobjede nisu nam darovane, one se čuvaju.

Hrvatska se ne ispričava što postoji.
Hrvatska stoji uspravno – zajedno, čvrsto i dostojanstveno, napisao je Petar Škorić na svojoj Facebook stranici.