Zlinje, Zlinje… najljepši dio srca si mog. Ove riječi otvorile su emotivnu večer u Blatu, gdje se u organizaciji Tjedna Blata održao koncert u čast 100. obljetnice iseljenja Blaćana iz Prigradice. Bila je to večer ispunjena sjećanjem, glazbom, tugom, ali i neizrecivim ponosom.

Večer je započela riječima voditeljice Tončice Govorko koja je okupljenima pružila povijesni kontekst događaja. Blato, nekoć jedno od gospodarski najrazvijenijih mjesta u Dalmaciji, suočilo se početkom 20. stoljeća s valom iseljavanja. Teške ekonomske prilike, osobito propast tržišta vina, natjerale su mnoge obitelji da napuste svoje domove u potrazi za boljim životom, ponajviše u dalekoj zemlji Brazilu.

Prisjetili smo se trenutka iz 1925. godine kada je iz Prigradice, tadašnje luke nade, isplovio brod Zaton sa sedamdesetak obitelji koje su ispratile tisuće mještana. Tuga i nada, isprepletene u tim posljednjim zagrljajima na rivi, bile su prisutne i večeras – kroz riječ, pjesmu i sjećanje.

Koncert je otvorila Narodna glazba Blato pod ravnanjem profesora Emila Martinovića, unoseći dostojanstvenu notu u večer sjećanja. Potom su pozornicu preuzeli naši najmlađi – klapa Rećina i klapa Broš, pod vodstvom profesorice Dalije Gavranić, a recitacije predsjednice Hrvatsko-glazbeno scenske udruge Petar Milat, Tončice Farac, unijele su posebnu emociju u publiku.

U nastavku su nas svojim nastupom počastili župni zbor Svih Svetih i zbor mladih Stope sa svojom voditeljicom sestrom Danijelom Škoro. S pjesmom posvećenoj sv. Vincenci, zaštitnici Blata, spojili su prošlost i vjeru u budućnost, potvrđujući da je glazba oduvijek bila most između generacija i kontinenata.

Na pozornici je ponovno svoje mjesto pruzezo HGSU Petar Milat, a pridružila im se i Hrvatska glazbena udruga sveta Vincenca. Svaki nastup bio je oda blatskom čovjeku – onom koji je otišao, ali nikada zaboravio.

U sklopu programa okupljenima se obratio i načelnik Općine Blato, gospodin Ante Šeparović. U svom govoru istaknuo je važnost čuvanja kolektivne memorije i baštine, te naglasio kako je ova obljetnica prilika za obnovu veza između Blata i njegovih iseljenika: "Naša prošlost nije zaboravljena, ona živi kroz vas, kroz nas i kroz ovakve večeri koje nas povezuju preko oceana. Zahvaljujem svima koji su večeras s nama – osobito onima koji su došli iz daleka kako bi podijelili ovaj trenutak", naglasio je Šeparović.

Događaju su prisustvovali i predstavnici zajednice Blaćana iz Brazila, čija je prisutnost bila snažan simbol povezanosti dviju obala – one mediteranske i one južnoameričke. Mnogi od njih izrazili su zahvalnost na toplom dočeku te poručili kako veza s rodnim krajem i nakon sto godina ostaje snažna i živa.

Dirljivo je bilo i prisjećanje na riječi jednog iseljenika koji je napisao: “Izgleda kako da nisam na moru jer ovaj brod kao da je škoj.” Te riječi, izrečene u trenutku boli i neizvjesnosti, odzvanjale su večeras s posebnom snagom.

Večer je kulminirala nastupima klapa Rikordo i Kanela uz voditelja Janesa Vlašića te klape Kumpanji uz vodstvo Ive Batistića, koje su svojim interpretacijama zatvorile ovaj glazbeni spomen na jedno stoljeće iseljeničke povijesti.

Voditeljica se na kraju zahvalila svim izvođačima i publici, uz poruku: „Poštujmo tuđe, ali čuvajmo naše i svima pričajmo odakle dolazimo, jer imamo na što biti ponosni.”

Ova večer nije bila samo koncert. Bila je to svečanost identiteta, snage i zajedništva – dokaz da Blato, iako možda maleno na karti, ima veliko srce koje kuca širom svijeta. Nadamo se da će ovakve večeri postati tradicija, jer sjećanje ne smije izblijedjeti.

Blato pamti. I pjeva. I ponosi se. FOTOGALERIJA