Kao komunistički tužitelj Anto Nobilo nije uzimao u obzir dob i zdravstveno stanje nevinih političkih osuđenika kad je za njih tražio drakonske kazne u montiranim sudskim procesima

Nekadašnja politička zatvorenica u Jugoslaviji i članica Hrvatskog društva političkih zatvorenika-žrtava komunizma prof. Mirna Sunić-Žakman, koja je sredinom 80-ih osuđena na zatvorsku kaznu zbog držanja emigrantskog časopisa Nova Hrvatska, i u čijem je montiranom sudskom procesu tužitelj bio Anto Nobilo, ocijenila je njegovo ponašanje na suđenju Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču u Münchenu.

"Ulogu glasnogovornika i komentatora cijelog postupka preuzeo je Anto Nobilo, odvjetnik Josipa Perkovića i bivši jugoslavenski zamjenik javnog tužitelja u nekadašnjoj SR Hrvatskoj. Izrazio je zabrinutost zbog zdravstvenog stanja gosp. Perkovića, s obzirom na njegovu  životnu dob (71 godina, op.) te istaknuo teške uvjete u zatvorskoj bolnici zbog zatvorenika- ovisnika",  govori Mirna Sunić-Žakman.

Objašnjava slučaj svojeg oca Mirka Sunića, pravnika u mirovini, koji je prije točno 31 godinu, 2. kolovoza 1985. godine, pritvoren na temelju odluke istražnog suca Stjepana Bakule na Okružnom sudu u Zagrebu u dobi od 70 godina. Mirko Sunić osuđen je po članku 131 stavka 1 Kaznenog zakona SFRJ jer je u emigrantskom časopisu "Nova Hrvatska" objavio nekoliko članaka.

"Po odluci suca Ivana Protkovića, moj otac osuđen je na četiri godine zatvora. Tadašnji zamjenik javnog tužitelja Anto Nobilo  žalio se na "malu kaznu" i tražio veću kaznu za moga oca koji je otpušten iz zatvora u Lepoglavi nakon punog odsluženja kazne, u studenom 1988. godine. Anto Nobilo tada nije uzeo u obzir dob i zdravstveno stanje moga oca Mirka Sunića, uvjete njegovog pritvora u Petrinjskoj ulici u Zagrebu, kao ni uvjete zatvora u Lepoglavi te profil ostalih osuđenika s kojima je moj otac dijelio prostor. Naime, u Lepoglavi je moj otac dijelio ćeliju sa silovateljem vlastite kćeri!", objašnjava naša sugovornica.

Slična, čak i daleko gora iskustva dijele svi bivši hrvatski politički zatvorenici u komunističkoj Jugoslaviji koji prije svega traže istinu o svojim bivšim progoniteljima i mučiteljima, govori Sunić.  

"Tražimo javnu objavu njihovih imena, njihov profesionalni status u bivšoj komunističkoj Jugoslaviji, imena njihovih nalogodavaca kao i njihov sadašnji profesionalno-financijski status te financijski status njihove djece. Hrvatski politički stradalnici i njihove obitelji u proteklih 25 godina hrvatske samostalnosti nikada nisu tražili osvetu, nego samo istinu o ljudima koji su bili u sustavu Udbe. Zla i štete počinjene nad hrvatskim narodom za vrijeme komunizma i njihovog sudjelovanja u represivnom komunističkom aparatu glavni su uzrok političke, ekonomske i moralne krize u modernoj Hrvatskoj", poručila je Mirna Sunić-Žakman.

Ocijenila je i izjavu bivšeg predsjednika Hrvatske Ive Josipovića kada je rekao da bi javna objava popisa djelatnika i suradnika Udbe "destabilizirala  Hrvatsku".

"Istina nikada ne može destabilizirati Hrvatsku. Istina može Hrvatsku samo ojačati i spriječiti daljnje ideološke podjele i neutemeljene špekulacije. Skrivanje istine o udbaško-komunističkom teroru u bivšoj komunističkoj Jugoslaviji također deformira sliku Hrvatske u inozemstvu i to već više od 20 godina", zaključila je prof. Mirna Sunić-Žakman, članica Hrvatskog društva političkih zatvorenika-žrtava komunizma. 

>>Žrtva komunističkog tužitelja: Moja priča o tome kako me je isljeđivao Anto Nobilo