Nakon što je potvrđena optužnica protiv novinarke Danke Derifaj, snimatelja Pere Janjića i Branka Miodraga, javnost je ponovno mogla čuti tvrdnje kako je riječ o napadu na novinarstvo i pokušaju ušutkavanja medija. Sama Danka Derifaj poručila je kako je Marko Perković Thompson "moćan čovjek" koji je, prema njezinu mišljenju, uspio ishoditi kazneni progon zbog novinarskog rada.

Takva tvrdnja, međutim, otvara mnogo ozbiljnije pitanje od samog slučaja. Ako se želi vjerovati da je optužnica rezultat moći jednog čovjeka, tada se zapravo tvrdi da institucije Republike Hrvatske, policija, Državno odvjetništvo i sud, nisu postupale prema zakonu, nego prema nečijem utjecaju. Za takvu tvrdnju nisu dovoljne političke ili medijske poruke. Ona zahtijeva ozbiljne dokaze.

Paradoks cijelog slučaja jest u tome što se govori o navodnoj Thompsonovoj moći, dok se zanemaruje način na koji je nastajao sporni televizijski prilog.

Danka Derifaj nije došla na teren kao neutralna novinarka koja želi saslušati obje strane i provjeriti činjenice. Došla je zajedno s Brankom Miodragom, jednom od strana u dugogodišnjem imovinsko-pravnom sporu, a cijeli prilog od početka je bio građen na tezi da Thompson koristi nešto što nije njegovo. Nije došla istražiti spor, nego potvrditi unaprijed oblikovanu priču.

To potvrđuju i njezine današnje izjave. I nakon godina sudskih postupaka i nakon potvrđene optužnice nastavlja javno tvrditi kako je Thompson prisvojio nešto što nije njegovo, iako postoje sudske odluke na koje se Thompsonova strana poziva kao potvrdu njegova vlasništva i posjeda nad spornom nekretninom. Umjesto da prihvati kako o vlasništvu odlučuju sudovi, a ne televizijske kamere, Derifaj i dalje javnosti nudi vlastiti zaključak kao jedinu istinu.

Upravo je to suprotno onome što bi trebalo biti temelj profesionalnog novinarstva. Zadaća novinara nije presuđivati, nego postavljati pitanja, provjeravati informacije i omogućiti javnosti da čuje obje strane. Novinar nije sudac, nije državni odvjetnik, nije izvršitelj i nije arbitar u privatnim sporovima.

Još je važnije pitanje načina na koji je prilog nastajao. Pozivanje na javni interes ne može biti opravdanje za svaki postupak. Kritičari cijelog slučaja s pravom postavljaju pitanje daje li novinarska iskaznica pravo na ono što nijedan drugi građanin ne bi smio učiniti – doći pred nečiji dom, penjati se preko ljestava, prelaziti zid i ulaziti u prostor koji druga osoba smatra svojim posjedom, a zatim sve opravdavati tvrdnjom da se radi o novinarskom zadatku.

Da je to dopušteno, granica između istraživačkog novinarstva i zadiranja u tuđa prava potpuno bi nestala.

Upravo zato nije dovoljno nakon podizanja optužnice reći da je netko radio u javnom interesu. Javni interes nije pravni imunitet. On ne stavlja nikoga iznad zakona, pa tako ni novinare. Sloboda medija jedno je od najvažnijih demokratskih načela, ali ona sa sobom nosi i odgovornost. Nitko ne može očekivati da će pozivanje na profesiju automatski isključiti svaku pravnu odgovornost za vlastite postupke.

Posebno zabrinjava pokušaj da se cijeli slučaj svede na priču o moćnom pojedincu koji navodno upravlja pravosuđem. Takvim izjavama zapravo se umanjuje povjerenje građana u institucije i šalje poruka da zakoni vrijede samo za neke, dok drugi navodno odlučuju o radu sudova i državnog odvjetništva.

Ako je netko u ovom slučaju nastupao s pozicije uvjerenja da može učiniti ono što drugi ne mogu, onda se upravo takav dojam stječe iz načina na koji je nastajao sporni prilog. Uvjerenje da je dovoljno izgovoriti "mi smo novinari" kako bi se opravdao ulazak u tuđi prostor nije pokazivanje javnog interesa, nego pokazivanje uvjerenja da profesija daje posebna prava.

Na kraju, ovo nije pitanje je li netko popularan, poznat ili utjecajan. Nije pitanje ni tko se zove Thompson, a tko Danka Derifaj. Ovo je pitanje jednakosti pred zakonom.

Jer u uređenoj državi ne može biti moćan ni pjevač, ni novinar, ni političar. Jedina moć koja mora biti iznad svih jest moć zakona. A upravo će sudski postupak, i ništa drugo, dati odgovor jesu li u ovom slučaju granice dopuštenog bile prijeđene.