Dok su proteklih dana burno raspravljali o HOS-ovim obilježjima i pozdravu „Za dom spremni“, samozvani branitelji iz redova platforme Možemo ostali su nijemi na vijest o identifikaciji posmrtnih ostataka hrvatskih branitelja s Ovčare i Petrovačke dole. Ta šutnja posebno vrijeđa obitelji poginulih heroja i sve koji su se borili za slobodu Hrvatske.

U komentarima građana sve se češće spominje kako „sedam možemovih sekretara SKOJ-a“ nije pronašlo snage osuditi zločine koji su na Ovčari počinjeni nad zarobljenim braniteljima, među kojima su bili i pripadnici HOS-a, postrojbe koja je u najtežim danima Domovinskog rata branila Hrvatsku od velikosrpske agresije.

Istodobno, dok se pojedini političari utrkuju u kampanjama SDP-a „Domoljublje hr“, tek su se rijetki i to s odgodom, sjetili žrtve vukovarskih heroja. Podsjetimo, među poginulima čije je ime bilo na spomen-ploči HOS-a u Jasenovcu, koju je predsjednik Milanović svojedobno nazvao „smećem“, bio je i Slavko Jager, 25-godišnji dragovoljac kojeg su četnici mučili i ubili sa 76 metaka.

U kontekstu ovih događaja, glavni državni odvjetnik Ivan Turudić jasno je rekao kako „HOS nije nikakva ustaška vojska, nego hrvatski branitelji koji su dali život za domovinu“. Istaknuo je i da je Jean-Michel Nicolier, francuski dragovoljac ubijen na Ovčari, poginuo u HOS-ovoj odori, boreći se za Hrvatsku i njezinu slobodu.

Danas, kada se ponovno otkrivaju i identificiraju tijela nestalih branitelja, šutnja pojedinih lijevih političkih i „braniteljskih“ skupina na te vijesti postaje sve sramotnija. Heroji HOS-a i svi branitelji Vukovara zaslužuju zahvalnost i poštovanje, ne selektivnu šutnju i političke kalkulacije.