U Drinovcima 21. lipnja svečano je obilježena 24. obljetnica oslobodilačke akcije sedam miljevačkih sela. Riječ je o akciji koja je bila jedna od prvih i najvećih koju je izvela Hrvatska vojska u Domovinskom ratu i koja se i dan danas proučava na jednoj od najstarijih vojnih akademija u Sjedinjenim Američkim Državama - West Pointu.

Donosimo razgovor s jednim od sudionika te akcije koji je do kraja Domovinskog rata sudjelovao u još niz akcija ali kaže kako su Miljevci '92. zaista nešto posebno, ne samo zbog veličanstvene izvedivosti, nego i zato jer je većina sudionika te akcije bila iz tog područja.

Halid Kopić, Ivica Goreta, Mate Pućo, Milan Novaković, Ivica Barišić, Nikola Cigić, Ante Škopljanac i Petar Sedlar su hrvatski vitezovi, pripadnici 113. i 142. brigade HV-a, koji su dali život za slobodu Hrvatske i Miljevaca.

Oslobođenje Miljevačkog platoa je briljantna akcija postrojbi 113. i 142. brigade HV-a provedena 21. lipnja 1992. godine.

Akcija oslobođenja Miljevačkog platoa zapravo je jedinstvena oslobodilačka akcija koja je započela u ožujku iste godine oslobađanjem NOS Kalika na Miljevačkom platou čime su stvoreni preduvjeti za daljnje napredovanje HV-a prema Miljevcima, prominskim selima i gradu Drnišu, a čiji je inicijator tadašnji zapovjednik 4. bojne 113. brigade HV-a pukovnik Kruno Mazalin, koji je od samog preuzimanja bojne pokazao želju za preuzimanjem incijative na drniškom ratištu. Jedan od prvih koraka koje je poduzeo bilo je formiranje diverzantske skupine na čelu s Draganom Bukaricom te njihovo upućivanje na diverzantsku izobrazbu. U isto vrijeme zapovjednici satnija Ante Kovilić (koji nakon Stolova zamjenjuje Mira Lucića) i Ivan Vukić- Niper (kojega zbog prelaska na dužnost zamjenika zapovjednika 4. bojne 113. brigade, zamjenjuje Frane Rašetina) u vodovima i desetinama na ključna mjesta postavljaju već do tada prokušane branitelje, mahom bez formalne vojne naobrazbe, ali hrabre i spremne na preuzimanje zapovjedne odgovornosti te na taj način dobivamo poznate borbene skupine: Japance, Mambe, Žute, Bitange, G9, Rizle i Oskar 8, kao i prateći vod na čelu sa pok. Tonijem Meštrovićem, a zatim Josipom Meštrovićem.

Dok tijekom travnja i svibnja 1992. godine 4. bojna 113. brigade (ojačana dragovoljcima iz 142. brigade) sudjeluje u obrani prijevoja Stolovi na južnom ratištu, a zatim i u oslobađanju Stoca, dijelovi 142. brigade (uglavnom porijeklom iz Miljevaca) izvode dubinska izviđanja na tada okupiranim Miljevcima te prikupljaju podatke o broju i rasporedu neprijateljskih snaga te stanju njihove ratne tehnike.

Po povratku s južnog bojišta inteziviraju se dubinska izviđanja, a pripreme za oslobodilačku akciju ulaze u završnu fazu. Ne smijemo zanemariti doprinos 142. brigade čiji tadašnji zapovjednik pukovnik Luka Vujić ima odlučnost potpisati zapovijed za izvođenje napadne akcije bez obzira na tada kompliciranu političku situaciju.

Spomenutog 21. lipnja 1992., između ostalog forsirajući rijeku Čikolu i rijeku Krku, 26 samostalnih grupa sa 4 sanitetska tima izvodi samu akciju oslobođenja u kojoj oslobađamo svih 7 miljevačkih sela, nažalost uz 6 poginulih i dva teško ranjena koja su kasnije podlegla ozljedama te stavljamo Miljevački plato pod nadzor hrvatskih vojnih i policijskih snaga koje odmah uspostavljaju ispostavu policijske postaje na Miljevcima.
Akcija oslobođenja izvedena je iz tri smjera: rijeke Krke, rijeke Čikole i NOS Kalika, a započela je u 5 sati ujutro bez topničke pripreme kako bi se iznenadilo neprijatelja.

Dva dana poslije, 23. lipnja, neprijateljske snage pravcem Drniš - Trbounje - Miljevci izvode protuudar, međutim, u području zaseoka Vlajici snage 2. satnije 4. bojne 113. brigade uz potporu djelova 142. brigade predvođene Ivanom Vukićem-Niperom nanose im značajne gubitke u ljudstvu i borbenoj tehnici te isti odustaju od daljnih akcija. Time i završava akcija oslobođenja Miljevačkog platoa.

U akciji oslobođenja Miljevaca neprijatelj je imao 40 poginulih te ogromne gubitke u ratnoj tehnici.

U ovom osvrtu (ne želim izdvajati po doprinosu) želim se posebno zahvaliti našim prijateljima i suborcima iz Kaštela (pripadnicima voda Rizla), koji su, bez obzira što nisu bili iz drniškog kraja, dali veliki doprinos u oslobođenju kako Miljevaca tako i u obrani i oslobođenju svih drugih djelova Hrvatske na kojima su se borili. Isto tako, moram naglasiti da je iz 4. bojne 113. brigade izniknuo cijeli niz viših i visokih časnika HV-a predvođenih brigadirima HV-a Ivanom Vukićem-Niperom, Tihom Budankom i Željkom Nakićem.