Antifašistički marš održan u nekoliko hrvatskih gradova mnogi promatrači nazivaju najnovijim pokušajem dijela hrvatske ljevice da političke napetosti i nerede koji potresaju Srbiju prebaci na hrvatske ulice. Umjesto poruke demokracije, prosvjed je, prema tvrdnjama kritičara, poslužio kao platforma za simboličko uvoženje tuđih sukoba i ideologija koje nemaju nikakvo uporište u hrvatskoj stvarnosti.

Na transparentima su se pojavili simboli i parole povezane s jugoslavenskim nasljeđem i regionalnim projektima koje jedan dio javnosti prepoznaje kao otvorenu provokaciju. Kritičari tvrde da organizatori računaju na emocionalni naboj događaja u Srbiji te pokušavaju preliti tamošnju političku nestabilnost u Hrvatsku i to pod krinkom borbe protiv „fašizma“.

Hrvatski građani, međutim, nisu reagirali onako kako su organizatori možda očekivali. Usprkos provokativnim porukama, unatoč simbolima koji vrijeđaju temeljne vrijednosti Hrvatske nastale na Domovinskom ratu, nije došlo do sukoba niti šire mobilizacije. Analitičari to tumače kao znak zrelosti: većina društva prepoznala je da se radi o pokušaju političkog uvoza tuđe krize.

Dok organizatori nastoje prosvjed prikazati kao borbu za demokraciju, ostaje dojam da je cilj bio znatno drugačiji, stvoriti napetosti ondje gdje ih nema i u Hrvatsku unijeti političke obrasce koji pripadaju prošlim režimima i tuđim državama.