U posljednje vrijeme hrvatsku javnost ponovno potresa slučaj dvostrukih kriterija, gdje političari ne bi željeli zakon primjenjivati jednako na sve, nego ga očito filtrirati kroz političke i ideološke naočale. Dva događaja – policijska intervencija u kući i privođenje glazbenika Mile Kekina i nasilno provaljivanje na posjed Marka Perkovića Thompsona – savršeno oslikavaju kako isti političari te iste države različito tretiraju pojedince ovisno o njihovim svjetonazorima.

Policija u Kekinovoj kući i privođenje – za njih je kršenje zakona s političkom zaštitom?

Mile Kekin, poznat po svojim lijevo-liberalnim stavovima i otvorenom simpatiziranju progresivne političke scene, ponovno se našao u središtu medijske pažnje kada mu je policija, po zakonskoj osnovi, ušla u kuću izvršila pretres i privela ga po nalogu USKOK-a. Mediji su brzo reagirali – ne u analiziranju njegovih postupaka, već u njegovu obranu dovođenjem ovog slučaja u vezu s glasanjem u Saboru. Lijevi političari su promptno stali u njegovu zaštitu, nazivajući privođenje i intervenciju pretjeranom i politički motiviranom, iako sve okolnosti ukazuju da je postupak utemeljen na važećem zakonu.

Provala kod Thompsona – kad se kriminal prikazuje kao “novinarski rad”

S druge strane, imamo Marka Perkovića Thompsona, pjevača s jasno izraženim domoljubnim i konzervativnim stavovima. U njegovom slučaju, novinarka (i tobože “aktivistica”) preskočila je ogradu i nasilno provalila u njegov privatni posjed. Umjesto da potaknu javnost i osude čin očitog kršenja zakona – nedozvoljeni ulazak na tuđu imovinu – veći dio medija i lijevo orijentirani komentatori stali su na stranu provalnice, pozivajući se na “javnu potrebu za informacijom” i navodnu “slobodu medija”, a na svojim portalima, televizijama i društvenim mrežama optužuju Thompsona i njegove obožavatelje što se uopće usuđuju komentirati postupak novinarke, tj. provalnice. Ista ta novinarka u istom tom danu podiže prijavu protiv Thompsona jer je na njegovim stranicama objavio tu provalu pa joj njegovi obožavatelji upućuju pogrdne riječi.

Nitko se ne pita – kakvu bi reakciju imali da je Thompson, primjerice, uzvratio silom braneći svoju obitelj i dom? Srećom, nije niti mogao uzvratiti jer tada nije bio u kući, u kući su bili samo djeca i dok je Thompson dojurio "novinarka na zadatku" sa svojim suradnicima dala je petama vjetra s njegovog posjeda.

Dvostruki standardi – temelj političke hipokrizije

Ovi slučajevi otvaraju ozbiljna pitanja o selektivnoj primjeni izjava, moći političara koji donose zakone i medijskih pritisaka. Zašto je u jednom slučaju ulazak policije i privođenje utemeljen na zakonu tretiran kao politička represija, dok se u drugom slučaju očita provala i kršenje imovinskih prava opravdava ideološkom netrpeljivosti?
Odgovor je jednostavan – zato što je u njihovim glavama jedan umjetnik “njihov”, a drugi “njihov protivnik”.

U demokratskom društvu zakon mora biti jednak za sve. Ne može postojati “društvena dozvola” za kršenje zakona ako je osoba “naša ili njihova”, niti smije postojati medijska hajka na pojedince samo zato što su njima politički nepodobni. Mile Kekin, koliko god bio omiljen u određenim krugovima, mora odgovarati za svoje postupke ako krši zakon. Isto tako, Thompson ima pravo štititi svoj dom od upada i provokacija, bez da ga se javno razapinje.

Ako želimo pravdu – ona ne smije imati stranačku i svjetonazorsku iskaznicu.