Današnji dan sasvim sigurno bio je jedan od najuzbudljivijih političkih dana u mirnodopskoj povijesti suvremene Hrvatske.  Premijer, koji nema klasični narodni legitimitet i koji je stvoren u svega par političkih sati za vrijeme velike političke trgovine između HDZ-a i Mosta, traži ostavke političkih lidera koji su ga 'stvorili', dakle svojih Stvoritelja,  a Stvoritelji se, pak, ne daju, što je i prirodno s obzirom da iza sebe imaju veliku potporu biračke baze, naročito kad je u pitanju HDZ.

Kako će se najveća politička kriza u mirnodopskoj Hrvatskoj završiti, teško je prognozirati bez kristalne kugle. U svakom slučaju povratka na staro – nema. Svi su posvađani sa svima, glavni akteri vlasti 'tuku' se prenapuhanim ili stvarnim aferama, pljušte pozivi na ostavku, taštine su narasle do neba,  a premijer nalikuje jadnom djetetu koji gleda kako mu se mama i tata svađaju uoči neminovne rastave  s tom razlikom što je ovdje dijete – neželjeno. I nitko ga neće više sebi.

Iz ove krize se podosta toga može naučiti. Prvo, ideja o tzv. Trećem putu je, izgleda, bio tek puki san. Treća opcija, kao politička ideja, nije besmislena, ako se radi o kompaktnoj i dobro uhodanoj političkoj stranci sa snažnim kadrovima, razumljivom i dobrom vizijom i određenim političkim iskustvom.  Treća opcija, koju u Hrvatskoj simbolizira Most, nema niti jednu od ovih kvaliteta. Riječ je o nabrzinu  priučenim političarima bez vizije, bez identiteta koji nisu čak, vidimo, imuni ni na afere i korupciju. Dakle, bez dobro artikuliranog Trećeg puta, nema smisla ni glasovati u tom smjeru. To je možda najveća pouka zadnjih parlamentarnih izbora.

Drugi poučak tiče se HDZ-a. Naime, ta je stranka katastrofalno pogriješila kada je u postizbornoj igri pristala na nestranačkog premijera, odnosno kad je pristala da gotovo trostruko manji koalicijski partner diktira glavne aspekte političke igre. Zašto je HDZ donio jednu tako pogrešnu odluku, premda su dolazili glasovi do stranačkog vrha kako je riječ o čistom reketarenju mostovaca na kojeg ne treba pristati? Odgovor je vrlo jednostavan. HDZ-ovci si bili previše fokusirani na kakvu takvu vlast u svojoj golemoj averziji prema Milanovićevoj štetnoj vlasti. HDZ je tu odigrao, treba to otvoreno reći, amaterski, poput nezrelog klinca koji pošto poto želi doći u prvi školski tim.

Da je odigrao zdravorazumski, na način „o svemu možemo razgovarati, ali o premijerskoj poziciji – ne “, HDZ-ov politički put u zadnji šest mjeseci bio bi bitno drugačiji.  Možda bi Most ustrajao u svojem političkom reketarenju i možda bi odmah došlo do ponavljanja izbora, ali bi u toj novoj političkoj utakmici ta stranka, sasvim sigurno, puno bolje prošla , nego što će proći ako dođe do prijevremenih izbora na jesen ili zimu. I zato se HDZ načelno boji novih izbora.

Poučak je jednostavan, katkad treba napraviti dva koraka unazad da bi se učinio jedan pravi (is)korak u budućnost. HDZ je tu istinu shvatio na vrlo gorak način. No i dalje bez kristalne kugle teško je prognozirati sa sigurnošću iduće političke događaje. U Hrvatskoj je sve moguće.